AMICUS VERITATIS
SDP proživljava svoje najteže dane od nastanka i pitanje je, da li će se ikada uspjeti oporaviti i politički izdići od onog nivoa koji bi socijal-demokracijom Hrvatskoj jamčio i dolazak na vlast. Kako sada stvari stoje glede politike, to jest, što se tiče konstelacije političkih odnosa u Hrvatskoj, HDZ bi trebao vladati Hrvatskom slijedećih nekoliko desetljeća. Naravno, ako će biti političke mudrosti i bude li se politika vodila u interesu hrvatskih građana i hrvatske države, a ne u interesu Europske unije i birokracije iz Bruxellesa kojoj Hrvatska svakodnevno bezrezervno podilazi. Bude li HDZ fokusirao svoje političko djelovanje u smjeru višeg standarda hrvatskih građana, većih plaća i otvarao nova radan mjesta koja će biti adekvatno plaćena, tada će i sama politika doživjeti zbilju svoje vlastitosti. Hrvatska pod hitno treba uz gore ostvareno, vratiti hrvatsku mladost i hrvatskog čovjeka natrag u svoju domovinu u kojoj će od svoga rada i plaće živjeti život dostojan čovjeka. Hrvatska mora sve svoje resurse s kojima raspolaže usmjeriti prema intenzivnom razvoju, a to se prvenstveno odnosi na proizvodnju zdrave hrane kako za hrvatsko pučanstvo, tako i za turiste koji nam dolaze. Hrvatska bez problem može hraniti 30 milijuna ljudi, a ima na primjer mogućnosti posaditi 10 milijuna stabala maslina, a trenutno ih ima posađenih 3 milijuna. Uz proizvodnju zdrave hrane potrebno je razvijati i našu prehrambenu industriju čiji će proizvodi zbog svoje kvalitete biti traženi i van granica Hrvatske. Hrvatska je u svijetu poznata po svom brandu Vegeta koji je vrlo tražena roba, ali isto tako Podravka koja već desetljećima proizvodi Vegetu mora konačno svoj svjetski brand u Hrvatskoj prodavati barem po onoj cijeni po kojoj ga prodaje na svjetskom tržištu, a ne da Hrvati već desetljećima svoj autohtoni proizvod plaćaju po znatno skupljoj cijeni.
HDZ stoga treba okupiti sve kreativne glave s kojima Hrvatska raspolaže, a naročito naše ljude u inozemstvu treba uključiti u taj proces. Potrebno je pozvati sve naše Hrvate u svijetu da svojim aktivnim učešćem pomognu i pridonesu svekolikom razvoju Hrvatske. Samo tako Hrvatska može uspjeti u razvoju svih svojih resursa s kojima raspolaže. Plenković želi u HDZ vratiti sve one koji su nekada u doba Tuđmana, na neki način nosili HDZ i koji su u Tuđmanovoj eri bili značajni politički faktor. Jedan od njih je svakako i Ivić Pašalić ili kako su ga mnogi zvali Herr Flick, koji bi se želio vratiti u hrvatsku politiku preko HDZ-a, kojeg je svojevremeno svojatao – kao i mnogi hadezeovci – ili bolje rečeno koristio za svoje privatne potrebe. Stoga danas, njegova izjava: „Treba se zalagati za vrlo jasno govorenje istine, baza svih odnosa je govorenje istine…“, vrhunac je cinizma i pravo oličenje farizejstva. Za istinu se danas zalaže persona koja se nekada krila od istine i bila je sve samo istina ne, da bi u današnja vremena ta ista osoba htjela biti nešto što nikada ne može biti, a to je amicus veritatis. O istini su napisane mnoge knjige o tome što istina jeste. Aristotel je na postavljeno pitanje, da što misli o Platonu rekao: „Drag mi je Platon, ali istina mi je još draža“. Svoj povratak u politiku Pašalić najavljuje već godinama. Dobro da je tako i da će njegov povratak u hrvatsku politiku ostati samo u najavama.
Svojedobno mi je naš i danas najbolji novinar u Hrvatskoj u razgovoru napomenuo kako ga je Pašalić dok je bio politički akter stalno nazivao i tražio od njega da lijepo piše o njegovoj – Pašalićevoj – osobnosti ili bolje rečeno tražio je od novinara da umjesto istine piše o laži, a umjesto laži o istini. Naravno, taj novinar na takvo nešto ni u snu nije želio pristati, makar je bio stalno pod pritiskom Herr Flicka da piše ono što je u interesu njega samog – Herr Flicka – a ne o činjenicama odnosno istini samoj. No, naš najbolji novinar i u Pašalićevo i u današnje vrijeme, kada je u pitanju laž tada piše o laži, a kada je u pitanju istina piše o istini, ili kako bi rekao Aristotel – ako se za nešto što jest kaže da nije, tada se radi o laži; ali kada se za nešto što jeste kaže da jest, i kada se za nešto što nije kaže da nije, tada se radi o istini. Ili kako kažu stari Latinjani: „Véritas sempitérna est“.
I da ne bi nešto ostalo u zraku, kada je u pitanju Ivić Pašalić, potrebno je napomenuti da je Pašalić što se imutka iliti bogatstva tiče, prije ulaska u politiku bio bogat kao i svaki prosječni građanin Republike Hrvatske, koji je živio od svoga rada, a da je ulaskom u politiku, Pašalić danas „težak“ milijune eura koje je zasigurno pošteno zaradio kao i mnogi oni kojima je politika poslužila za osobni probitak. Tako je Nacional broj 540. od 20. ožujka 2006. godine objavio listu „50 najbogatijih Hrvata“, a na toj listi gle čuda Ivić Pašalić na 46. mjestu s bogatstvom od 25 milijuna eura! Taj isti tjednik objavio je 25. travnja 2019. godine također listu „50 najbogatijih Hrvata“ na kojoj je opet – gle čuda – Ivić Pašalić s 30 milijuna eura! Pametnome dosta.
Dok je bio u svijetu politike, Pašalić je umjesto politike izabrao biznis, to jest politika mu je poslužila za biznis, a danas kada je u biznisu htio bi opet ući u svijet politike, ali ne radi politike već opet radi biznisa. Dobro je da se Herr Flick ostavio politike, a još bolje za hrvatske građane i hrvatsku državu. Stoga bi za Plenkovića i HDZ bilo najbolje da je Ivić Pašalić što dalje od politike i HDZ-a, jer bude li drugačije, moglo bi doći do kontaminacije HDZ-a i hrvatske politike kao i same Hrvatske.
Miljenko Jerneić