ČINJENJE NEČINJENJA
Još malo, i proći će dvije godine od osvajanja srebrene medalje naših nogometaša, a da se nije ništa učinilo glede izgradnje nacionalnog nogometnog stadiona. Svom našim političarima bila su puna usta – što prije – izgradnje nogometnog stadiona na kojem bi mogla igrati hrvatska nogometna reprezentacija, a isto tako bi se mogle igrati utakmice lige prvaka, finala i učestvovati domaćinstvom za europska prvenstva. No, kako vrijeme odmiče, otkriva se nažalost, i tu sva bijeda naših hrvatskih političara koji nisu u stanju izgraditi novi nogometni stadion. Dok se šakom i kapom troši novac na sve strane-, da bi se tobože spasili pojedini privredni subjekti, na drugoj strani hrvatski nogometni reprezentativci nemaju adekvatni nogometni teren na kojem bi igrali svoje utakmice. Prava je sramota za Hrvatsku da nas svijet gleda kako igramo utakmice na derutnim stadionima koji već desetljećima ne odgovaraju međunarodnim gabaritima. Nesposobnost hrvatskih političara i tu s eje pokazala u najboljem svijetlu kao i njihova licemjernost.
Pomno sam čitao nedavni intervju Zorana Mamića u jednim sportskim novinama i moram ovom prilikom istaknuti ispravnost razmišljanja sportskog direktora Dinama, koji se čudi i pita zbog čega se Svetice ne prijedine Dinamu, te da se na tom prostoru još izgrade četiri nogometna igrališta, za mlade nogometaše od kojih će danas sutra neki od njih igrati i za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Hrvatska je zaista zemlja velikih suprotnosti. Na jednoj strani imamo sjajne sportaše koji nas vesele i usrećuju svoji sportskim dostignućima diljem svijeta, a na drugoj strani imamo nesposobne hrvatske političare koji nisu ništa u stanju napraviti, a i ono što naprave krivo naprave. I kako onda da idemo naprijed?!
Stoga p(r)ozivam hrvatsku vladu i gospodina Plenkovića kao premijera, dajte već jednom počnite raditi u interesu hrvatskih građana i hrvatske države. No, najprije se morate riješiti političke i svake druge štetočine Bokčeka Malog, zagrebačkog gradonačelnika, radi kojeg Dinamo ne može izgraditi svoj novi stadion, a hrvatska nogometna reprezentacija neće dobiti svoj stadion tako dugo dok je nesposobnjaković na vlasti. Ljudi u Hrvatskoj su počeli poistovjećivati HDZ s Bokčekom Malim i obratno, jer očito je, da dok traje ta politička simbioza, u Zagrebu se neće moći ništa graditi. Čega god se Bokček Mali dohvati, sve upropasti – od Muzičke akademije, Tehnološkog zavoda koji već godinama jedva da postoji i diše, pa sve do Maksimirskog stadiona, u kojeg su se ulupale ogromne količine novca – neki kažu i 700 milijuna kuna, umjesto da se je studiozno pristupilo izgradnji novog nogometnog igrališta Dinama, a posebno s objedinjavanjem Svetica i otvaranja jedinstvenog nogometnog kompleksa.
Plenkoviću i društvu oko njega, zadnji je trenutak da se late posla ili da se ostave politike u kojoj pokazuju svu raskoš svoje nemoći i jalovosti. Bijeda hrvatske politike prisutna je kako na domaćoj sceni tako i u međunarodnim razmjerima. Ne bih imao ništa protiv da to radite na svoj račun, ali zbog vaše nesposobnosti i traljavosti račun plaćaju hrvatski građani. Tuga, jad i čemer hrvatske politike od Hrvatske su učinili grotesku.
Miljenko Jerneić