ČUDNOVATI KLJUNAŠ
Evidentno je, da sadašnji Svijet – tu prije svega mislim na Europu – nije bio u takvoj, ne samo političkoj krizi već i ekonomskoj recesiji, a ono što je svakako i najviše zabrinjavajuće, Svijet je zahvatila kriza morala, makar će neki pametnjakovići odmah tome prigovoriti, da politika i moral ne idu zajedno. No, to samo sve govori o njima i potvrđuje točnost konstatacije, da je Svijet u cijelosti ugrožen kao nikada do sada.
Europska unija iz dana u dan pokazuje sve svoje slabosti, od ambivalentnog odnosa prema Srbiji, prije rata u Ukrajini, a to isto nastavlja se i za vrijeme agresije Rusije na Ukrajinu. U tome svakako prednjače Berlin i Beč koji se smatraju „najveći zaštitnici Srbije i Vučića“. Europska unija je sretna što je Vučić pobijedio u Srbiji, a nesretna je i još više zabrinuta što je u Mađarskoj pobijedio Orban. Mada su Vučić i Orban u političkom smislu jedno te isto – neki ih nazivaju „Putinovim trojanskim konjima u Europi“ – Europska unija i na tom primjeru pokazuje svu svoju političku izgubljenost.
Rat u Ukrajini još jednom je pokazao, da Europa ne može braniti samu sebe od ugroze drugih, a u ovom slučaju Rusije, bez pomoći SAD-a. o Amerikancima možemo misliti svašta, i dobro i loše, biti im skloni, biti protiv njih ili biti indiferentni, ali jedno je više nego jasno, da bez SAD-a Svijet već odavno ne bi postojao. Amerikance, ne samo da su glavni politički faktor u Svijetu u očuvanju mira i sigurnosti – jednostavno, Svijet bez SAD-a ne može funkcionirati.
S jedne strane, Europska unija se želi osloboditi tobože utjecaja i ovisnosti od SAD-a, a s druge strane učinila se ovisnom od Rusije, što danas dok traje rat u Ukrajini, pokazuje svu promašenost te i takve eurounijske politike. Prema podacima iz 2019. godine, Europska unija je iz Rusije uvezla 47% ugljena, 41% plina i 27% nafte. U tome prednjači Njemačka koja danas svaki mjesec plaća Rusiji za uvoz plina, nafte i ugljena 1,8 milijardi eura, što godišnje iznosi ogromnih 21,6 milijardi eura, tena taj način „pomaže u financiranju Putinova rata u Ukrajini“. Takva promašena ili bolje rečeno kriva politika Njemačke, nastala je za vrijeme vladanja Angele Merkel što je od Njemačke učinilo velikog ovisnika spram Rusije. I ostale članice NATO-a – Francuska, a naročito Turska gledaju prije svega svoje nacionalne interese i probitke. Turska je omogućila Putinu da slobodno „trguje u rubljima i zlatu“. Isto tako, Turska je postala i utočište mnogim Rusima koji su pobjegli iz Rusije, kao i ruskim oligarsima „koji bježe od zapadnih sankcija“. U konstelaciji svjetske politike i rata u Ukrajini treba spomenuti i Izrael koji za rat u Ukrajini „tvrdi da je u Ukrajini riječ o privremenom sukobu i nada se ulozi posrednika“. Sve te spomenute države, naravno, izuzev SAD-a, pravi su primjer ad hoc politike i na najbolji mogući način pokazuju zašto je Svijet takav kakav je. Te države i mnoge druge njima slične, promotori su politike koja stalno u pitanje dovodi mir i sigurnost u Svijetu te takvom politikom generiraju buduća nova svjetska žarišta, pa onda nije ništa čudno što se čovječanstvo permanentno nalazi u jednoj anksioznoj situaciji.
Plenković i njegova francuska škola u nabavi novih borbenih aviona, odlučili su se za francuske poluizraubane RAFALE, a koje su isto tako – objavljeno prije par dana – odlučili kupiti Srbi, tako da barem Srbija bude u avijaciji jednaka s Hrvatskom. Koliko je bila kriva odluka Plenkovića i francuskih đaka kod nabave francuskih borbenih aviona za Hrvatsku, najbolje pokazuje rat u Ukrajini, a naročito kada je na Hrvatsku ispaljen ruski dron. Plenković je u pomoć odmah pozvao Amerikance, da svojim avionima F-16 (dva aviona – što je u ovoj situaciji rata u Ukrajini – puno premalo, uz francuske RAFALE, štite hrvatsko nebo i Hrvatsku u cijelosti. Da je bilo i malo pameti i političke mudrosti, Hrvatska je mogla već imati najnovije američke avione F-35 čime bi u ovom dijelu Europe i Svijeta, bila glavna čuvarica, ne samo sebe same, već i ovog dijela Europe, i time bi pokazala Amerikancima, da je zaista istinski i stabilan partner SAD-a. no, Plenković i njegova francuska svita odlučili su se za vođenje jedne promiskuitetne politike, misleći da će time i na taj način od Hrvatske stvoriti stabilnu i sigurnu državu, a takvom politikom postigli su upravo suprotno.
Proeurounijski Plenković kojemu je Bruxelles bliži i draži od Zagreba i proruski Milanović. Od Hrvatske su napravili čudnovatog kljunaša, nešto što postoji, a ustvari ne zna što jeste i da jeste.
Miljenko Jerneić