EGZIBICIONIST SA PANTOVČAKA
Slučajni predsjednik jedne „slučajne“ države, opet nastavlja sa svojim političkim egzibicionizmom, ovaj puta glede proslave dana državnosti. Od kad je stvorena hrvatska država, Dan državnosti obilježavao se 30. svibnja, sve dok na vlast nisu došli drugovi Zorana Milanovića, pa je ondašnja Račanova vlada odmah promijenila dan obilježavanja državnosti, ukinuvši 30. svibnja, te odredila da se Dan državnosti slavi 25. lipnja. Račanova vlada je 2001. godine tu promjenu izglasala s 63 glasa „za“, 32 „protiv“ i 7 „suzdržanih“.
Danas, kada je Plenkovićeva vlada vratila autentični dan proslave Dana državnosti natrag na 30. svibnja i to izglasala prošle godine s 77 glasova „za“, 31 „protiv“ i 1 „suzdržanim“, slučajni predsjednik Milanović nazvao je to „bojkotom zdravog razuma i većine u zemlji“. Tipično za jednog drugara, koji nažalost, obnavlja funkciju predsjednika Republike Hrvatske. Mihanovićevom političkom durenju pridružio se i njegov negdašnji drug iz stranke, prozvavši HDZ da radi „cirkus s državnim praznicima“ i da je „za Dan državnosti odabrao datum kada je došao na vlast i počeo pljačkati“. Ako je netko počeo s cirkusom onda su to upravo drugovi iz SDP-a koji su prvi počeli s promjenom obilježavanja Dana državnosti, jer je trebalo detuđmanizirati Hrvatsku u svakom pogledu, tako da od hrvatske političke autentičnosti ne ostane ni slovo na papiru. Milanović i drugovi iz SDP-a žive u uvjerenju, da od njih počinje hrvatska državna povijest, pa su brže bolje i to demonstrirali odmah po dolasku na vlast 2000. godine. Danas, kada se Hrvatska vraća svojim korijenima, slučajni predsjednik Milanović, frustriran i pun bijesa, arogantno i bahato odbija „biti legalist i poštovati zakone, praznike…“ (Božo Skoko), a samim time i Ustav Republike Hrvatske. To još jednom dokazuje i pokazuje, d ase Milanović nije ni najmanje promijenio i da je ostao i dalje zarobljenik komunističke ideologije. Jedina promjena kod Milanovića je, od kada je postao predsjednik, da je iz dana u dan sve deblji i deblji, pa ako tako nastavi, mogao bi uskoro dostići nevjerojatnih 200 kilograma. Tako bi i forma bila zadovoljena uz sadržaj!
Vrlo je indikativno što o tome misli Božo Skoko, inače stručnjak za političku komunikaciju koji u jednim dnevnim novinama glede Dana državnosti ističe: „Sigurno je, bilo i boljih datuma za taj dan (misli se na Dan državnosti, op.autora) ali ako je već zaživio 30. svibnja, nije bilo razloga da ga se ne poštuje. Ta je simbolika, važna za funkcioniranje normalne države i s njome se baš ne igra u demokratskim zemljama. Dobro je što je Dan državnosti vraćen na stari datum jer, nakon nespretne promjene, 25. lipnja nikad nije zaživio, što je pokazalo i istraživanje iz 2013. prema kojemu je trećina građana znala kada slavimo tadašnji Dan državnosti, a 27% ispitanih bilo je uvjereno da je to još uvijek 30. svibnja.“
I zagrebački nadbiskup Josip Bozanić podržao je vraćanje datuma za obilježavanje Dana državnosti na 30. svibnja, te je o tome za jedne dnevne novine rekao: „Ponovno slavimo Dan državnosti na onaj dan spomena koji je duboko urezan u povijest hrvatskoga naroda i koji je prirastao srcu, ne samo ljudima koji su bili dionici tih događanja, nego i novom naraštaju, kojemu je prenesena važnost uspostave višestranačja, nakon partijske komunističke vladavine. S današnjim je datumom u narodu povezano široko prihvaćanje događaja koji je kasnije imao razna očitovanja u konačnom oblikovanju državnosti. S današnjim su datumom nadlaje od početka povezani osjećaji, novi spomen-događaji, istinski simboli, sposobni ujedinjavati i nadahnjivati. Vjerujem da se iz iskustva mijenjanja datuma i u Hrvatskoj naučilo koliko je nerazborito i štetno politički se poigravati kalendarom zajedničkoga nacionalnog spomena koji seže dublje od trenutnih stavova određenih političkih skupina.“
A sada čujmo i počujmo tipičnu izjavu iz negdašnjih komunističkih vremena našeg uvaženog, a k tome još i slučajnog predsjednika Milanovića: „ Na današnji je dan prije 30 godina demokratskim načinom konstituiran višestranački Sabor u kojem je apsolutnu većinu imala politička opcija za koju je glasala relativna manjina hrvatskih građana. To ne može biti praznik svih. Tu je bilo i drugih opcija.“
Isto kao što vi slučajni predsjedniče Milanović tvrdite to što tvrdite , za vas isto vrijedi. Za vas je „glasala relativna manjina hrvatskih građana“, pa stoga ni vi niste po takvome predsjednik svih građana Republike Hrvatske. Vaše ideološki obojene izjave nemaju uporišta i logike ni u čemu, osim u komunističkoj ideologiji čiji ste vi i dalje sluga pokoran. Ako već ne želite služiti hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, ako vam je to mrsko i daleko od srca, a k svemu tome ste još i prononsirani nevjernik, najbolje bi bilo da podnesete ostavku, jer hrvatski narod i hrvatska država ne zaslužuju takvog predsjednika. Da , i to bi bilo najbolje za vas i sve nas koji Hrvatsku volimo i nosimo u srcu, vjerujemo u Boga i sretni smo što imamo svoju državu. Vaše sramoćenje hrvatskoga naroda i hrvatske države ući će u anale političke gluposti, čiji ste vi autentični primjerak.
Miljenko Jerneić