HRVATSKA TELEVIZIJA U SLUŽBI SAME SEBE

                Povodom osvajanja Wimbledona Mektića i Pavića, na naslovnicama pojedinih dnevnih novina kao i u sportskim rubrikama mogli smo ovih dana pročitati: „Nikola Mektić i Mate Pavić osvojili Wimbledon“, „Mektić i Pavić ispisali su povijest u Wimbledonu“. (Večernji list 12. srpnja 2021. godine; „Hrvatski dream team“ (Sportske novosti 12. srpnja 2021. godine);  „Mektić i Pavić osvojili smo najbolji turnir na svijetu, a sad idemo po zlato u Tokijo“ (Jutarnji list 12. srpnja 2021. godine.)

                Hrvati su u paru prvi put osvojili taj prestižni teniski turnir i time na najbolji mogući način nagovijestili da im je zlatna medalja u Tokiju jedina opcija. Osvajanje Wimbledona za Mektića i Pavića ogroman je uspjeh za  koji su „nagrađeni razdiobom novčanog kolača u iznosu od 480.000 funta (oko 4,2 milijuna kuna)“. Zbog svega toga nevjerojatno je da HTV nije direktno prenosio taj meč, što samo pokazuje koliko je nacionalna televizija hrvatska i koliko je HTV-u staklo – ako je uopće stalo – do direktnog prijenosa jedne takve sportske atrakcije i poslastice. Nije to prvi put da HTV ne prenosi finale pojedinih sportskih takmičenja u kojima se Hrvati bore – bilo pojedinačno, bilo kolektivno – za osvajanje zlatne medalje ili neke druge sportske nagrade. Za primjer nam može poslužiti svjetsko košarkaško finale mlađeg košarkaškog uzrasta u kojem su igrali Hrvatska i SAD, i gdje je do samog kraja bilo neizvjesno tko će pobijediti. Utakmica je bila gotova, Hrvatska ima dva slobodna bacanja i ako pogodimo oba slobodna bacanja postajemo svjetski prvaci, ili ako pogodimo samo jedan koš idemo u produžetke. Nažalost, promašili smo oba slobodna bacanja i Amerikanci su postali svjetski prvaci. Ta košarkaška triler utakmica podsjetila me na polufinale Hrvatske i Rusije na Olimpijadi u Barceloni 1992. godine, kada je isto tkao utakmica završila, ali Hrvatska to jest dražen Petrović ima dva slobodna bacanja i ako pogodi idemo u finale s Amerikancima. Rusi su imali vodstvo od pola koša, no Dražen Petrović, taj košarkaški i sportski genij pogodio je oba slobodna bacanja i Hrvatska je ušla u finale protiv američkog drem team-a. Bilo je to košarkaško finale za pamćenje koje više nikada neće biti igrano u košarkaškim finalima  na budućim olimpijadama. Amerikanci sa svojoj najjačom košarkaškom postavom u povijesti američke košarke, a Hrvatska predvođena Draženom Petrovićem.

                Koliko je HTV pravi primjer farizejstva kada su u pitanju najveća sportski dostignuća hrvatskih sportaša, još jednom pokazuje fantastičan uspjeh Mektića i Pavića na Wimbledonu, kojeg Hrvati nisu mogli pratiti direktno na HTV-u. A onda, pobjedom u finalu Mektić i Pavić naprosto su uskrsnuli ne samo na programima nacionalne televizije već i na ostalim televizijama koje nisu ništa bolje od HTV-a, jer da jesu, onda bi barem jedna od televizija direktno prenosila finalni meč u Wimbledonu kojeg bi Hrvati mogli pratiti na svojim malim ekranima. HTV koju građani plaćaju 80,00 kuna mjesečno još jednom je pokazala da im je najmanje stalo do hrvatskih gledatelja, a još manje do uspjeha naših sportaša u svijetu.

Miljenko Jerneić