HRVATSKI HARAČ
Hrvatska je kao zemlja s najljepšim morem na svijetu, bogata šumama, zelenim brdima i planinama, plodnim nizinama i ravnicama te čistim rijekama i jezerima u kojima prebiva bogata flora i fauna, u svijetu poznata, na žalost, i kao zemlja u kojoj hrvatski građani u odnosu na hrvatsku državu imaju status raje, kao nekada, za vrijeme vladanja Turaka našim i susjednim krajevima. Kao što su Turci u osmanlijsko doba nemilosrdno ubirali harač, tako danas hrvatska država djeluje poput maćehe prema svojim građanima. To se očituje u mnogim primjerima, ali ovaj put ukazat ćemo samo na cijene goriva (benzina i nafte), vode, struje i plina.
U čitavoj toj priči, zaista je nevjerojatno koliko su hrvatski građani opterećeni visokim cijenama spomenutih energenata kroz parafiskalne namete. Pa počnimo od benzina i nafte.
Strukturu cijene goriva čini: nabavna cijena goriva, naknada za ceste, naknada za autoceste, naknada za željeznice, plus 25% PDV-a. To bi iz današnje perspektive izgledalo ovako: nabavna cijena 1 litre goriva iznosi 3,64 kune, a konačna cijena benzina iznosi 10,14 kune (EUROSUPER 95 – INA). Znači, razlika između nabavne cijene i prodajne cijene iznosi 6,50 kuna, od čega 1 kuna odlazi na maržu za pumpe. Dakle, državi ostaje 5,50 kuna. Cijena dizela je 10,23 kuna (EURODIZEL – INA). Kod dizela, razlika između nabavne i prodajne cijene iznosi 6,59 kune. Na trošarine otpada 3,04 kuna. Iz toga se može razaznati, koliko zapravo, mi hrvatski građani plaćamo ceh te i takve politike cijena hrvatske države.
Zaista je apsurdno da građani u lijepo našoj moraju na primjer, u tri navrata plaćati autoceste: prvi puta kada se vozimo autocestama, što je i normalno, drugi puta kod registracije vozila i treći puta u cijeni goriva. Već na ovom primjeru pokazuje se bešćutnost naše domovine prema nama građanima, i postavlja se vrlo jednostavno pitanje: „Zašto bih ja morao plaćati autocestu osim ako se njome ne vozim i ne koristim usluge autoceste, još dodatnih dva puta?!“ Isto tako nameće nam se pitanje zašto plaćati ceste i željeznice u cijeni goriva sve dok ne koristimo iste?! Želimo li putovati željeznicom tj. vlakom, kupimo kartu i tu je priči kraj. Ali ne, naša država dere svoje građane kao jarca.
Današnja cijena barela nafte je 78 dolara. Znala je cijena biti i preko 100 dolara, ali i ispod 50 dolara. Zašto to napominjem? Pa naravno, zato, jer želim ukazati da za cijenu goriva kod nas u Hrvatskoj uopće nije bitno kada je cijena barela nafte mala ili je od visoke cijene barela nafte došla na nisku cijenu. Kod nas cijena goriva uvijek ostaje ista. Ali kad raste cijena barela nafte na svjetskom tržištu, naravno odmah rastu i cijene goriva kod nas. Zaista nevjerojatno!
Kada je u pitanju cijena vode, tada možemo reći da je voda kod nas prilično jeftina, voda kao voda (cijena same vode). Pa to nije ništa čudno, kada je Hrvatska među deset najbogatijih država na svijetu što se tiče vodnih resursa. Ali, dragi moji hrvatski građani! Struktura cijene vode plus 13% PDV-a čini vodu i više nego skupom. Za primjer, uvijek je najbolje svoj vlastiti primjer dati za javni uvid. Tako ćemo, kroz moj zadnji račun za vodu u zadnja dva mjeseca pokazati što sve ulazi u strukturu cijene vode i koliko je sama voda zaista jeftina. Moj račun za vodu tj. potrošnju vode za zadnja dva mjeseca iznosi 191,33 kune. A sada ću Vam prikazati što sve čini cijenu vode: javna vodoopskrba – fiksni dio (oporeziva stavka) za dva mjeseca iznosi 30,00 kuna, javna vodoopskrba – varijabilni dio (oporeziva stavka)za deset metara kubičnih iznosi 80,90 kuna. Naknada za zaštitu voda (neoporeziva stavka) iznosi 13,50 kuna, naknada za korištenje voda (neoporeziva stavka) iznosi 28,50 kuna, naknada za razvoj (neoporeziva stavka) iznosi 7,00 kuna, javna odvodnja – skupljanje fiksni dio (oporeziva stavka) iznosi 5,40 kuna te javna odvodnja – skupljanje varijabilni dio ( oporeziva stavka) iznosi 10,10 kuna. Sve zajedno neoporezive naknade iznose 49,00 kuna, osnovica za obračun PDV-a iznosi 126,40 kuna, PDV(13%) iznosi 16,43 kune. I dobili smo cijenu vode u iznosu od 191,83 kune. Na kraju sa svim tim nametima, mi hrvatski građani imamo vrlo skupu vodu. U službenoj cijeni vode potrošene za dva mjeseca, sama cijena vode iznosi 80,90 kuna, a krajnja cijena iznosi 191,83 kune. Razlika iznosi 110,93 kune! Zašto bi hrvatski građani morali plaćati konačnu cijenu vode koju čine državni nameti takvi da bi danas trebali slaviti Franju Tahija i uzdizati ga u nebesa glede ovih današnjih poreznika. Pa i sami Turci koji su haračili našim krajevima bili su mila majka prema ovima danas koji ubiru harač nad haračom!
Što se tiče cijene struje i plina, tu je nešto bolja situacija, jer HEP, nazovimo to tako, brine i o cijeni struje i nabavi tj. cijeni plina. Tako da su tu parafiskalni nameti gotovo zanemarujući. Kod struje to su naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, solidarna naknada te naknada za obračunsko mjerno mjesto koja baš nije mala i strši po svojoj visini iznad ostalih naknada koje čine cijenu struje uvećane za PDV (13%).
Kod plina je olakotna okolnost ta da HEP kupuje plin na tržištu (burza), a distributeri kupuju od HEP-a. HEP kod cijene plina djeluje kao „zaštitni“ faktor, blago rečeno.
Da bi niže cijene energenata, tj. pad njihovih cijena djelovao stimulativno i pozitivno te ne bi imao negativne reperkusije na državni proračun, potvrđuje i studija pod naslovom: „Kretanje cijena nafte i prihodi državnog proračuna“, čiji su autori Petar Sopek i Ivan Škoc, pa vas dragi moji hrvatski građani upućujem na tu studiju, da joj posvetite malo svojega slobodnog vremena, a mi ovu priču o hrvatskom haraču završavamo upravo citatom iz te studije: „Međutim, analiza provedena u ovome radu pokazuje da dugoročan učinak pada cijena goriva na prihode državnog proračuna ne bi trebao biti negativan, jer:
- niža cijena dovodi do veće potrošnje
- dio raspoloživa dohotka se – umjesto za gorivo – troši na neka druga dobra i usluge
- niži su državni prihodi od PDV-a, ali ujedno su niži i rashodi za trošak goriva, pri čemu je neto učinak pozitivan.
Usporedna analiza pokazuje da je cijena goriva u RH nešto niža od prosjeka zemalja EU. Po svakoj litri benzina u hrvatski proračun (od trošarina i PDV-a) odlazi 39 lipa manje u odnosu na prosjek svih zemalja EU, odnosno 35 lipa manje po svakoj litri dizela. No realna je cijena goriva hrvatskim građanima relativno skuplja nego građanima ostalih članica EU, prvenstveno zbog nižeg životnog standarda i visoke stope PDV-a.“ – (str.13.)
Za ovaj puta, toliko o hrvatskom haraču dragi hrvatski građani, a da nam se spremaju novi harači, ne trebate uopće dvojiti. Naša mila domovina Hrvatska misli na sve, samo ne na svoje građane, radi kojih na kraju krajeva i postoji. Oni, tj. Hrvatska država misli drugačije. Pa naravno kada vide samo sebe ili bolje rečeno od šume ne vide drveće. No, mi smo njihov korektiv.
Živi mi bili! (MJ)