JAD I BIJEDA HRVATSKE DESNICE

                Narod je rekao svoje. Ne želimo više Kolindu, hoćemo Zorana. I tako je voljom jednog djela građana republike Hrvatske za predsjednika izabran Zoran Milanović. Kolinda je bila predstavnik HDZ-a, a Zoran predstavnik SDP-a u koaliciji sa dvadesetak političkih stranaka. Kolinda nakon pet godina predsjednjikovanja na Pantovčaku nije ušla spremna na predsjedničke izbore. Imala je loše savjetnike oko sebe, a njezin izborni stožer vrlo slabo je odradio svoj posao. No, nije Kolinda samo radi toga izgubila predsjedničke izbore. Glavni razlog gubitka predsjedničkih izbora bio je taj što je hrvatska desnica i ovaj put pokazala svu raskoš svoj političke blasfemičnosti i ušla u predsjedničku utrku sa svojim kandidatom – estradnim drugorazrednim pjevačem i političkim amaterom – Miroslavom Škorom koji je svojim političkim habitusom na strani gdje je i HDZ. To je bila direktna politička konkurencija Kolinidi koja je u prvom, pa onda i u drugom krugu zbog svega toga dobila manji broj glasova nego li Zoran Milanović. Hrvatska politička desnica bila je u zabludi, ako su očekivali da će pobijediti Kolindu i Zorana. Pokazalo se da je to bila nemoguća misija. Hrvatska desnica mora znati da nikada, pa čak ni onda neće samostalno doći na vlast, već je to jedino moguće u koaliciji sa HDZ-om. Ovi predsjednički izbori pokazali su svu jadnost hrvatske desnice koja smatra da je jako pametno postupila istaknuvši trećerazrednog političkog amatera za predsjedničkog kandidata. Miroslav Škoro kao predsjednički kandidat i reprezentant hrvatske političke desnice, zabio je nož u leđa Kolindi i HDZ-u, te na taj način naveliko pomogao Zoranu da postane predsjednik Republike Hrvatske. Hrvatski desničari trebali su se – bez obzira na sve Plenkovićeve i HDZ-ove političke promašaje – okupiti oko HDZ-a i pomoći Kolindi da odradi drugi predsjednički mandat. Ali, zato se hrvatska ljevica – dvadesetak političkih stranaka – okupilo oko SDP-a te su pomogli Zoranu da pobijedi u predsjedničkoj utakmici, bez obzira što je sadašnji SDP katastrofalan, a na čelu je nikad lošiji predsjednik Bernardić. Hrvatska ljevica pokazala je punu političku zrelost nasuprot umišljenim, bahatim i arogantnim hrvatskim desničarima koji su išli protiv svojeg prirodnog političkog saveznika HDZ-a, najjače političke stranke u Hrvatskoj. To je bilo ravno političkom samoubojstvu i Plenković je bio u pravu kada je rekao da glas za Škoru, u stvari je glas za Milanovića. Hrvatski desničari koji misle da su popili svu pamet ovog svijeta, glavni su krivci što je, ne samo Kolinda već i HDZ izgubio predsjedničke izbore, a to može imati pogubne političke i druge reperkusije za hrvatsku državu i hrvatski narod. Hrvatski desničari su pokazali i ovaj put da ne znaju osnove političke abecede, a kamoli nešto više o politici. Ulazak Miroslava Škore u politiku, veliki je gubitak i promašaj za hrvatsku politiku u kojoj se pokazalo da loš pjevač može biti samo još lošiji političar. Poziv Miroslava Škore hrvatskim biračima da u drugom krugu zaokruže broj tri kao što će i on osobno učiniti pokazuje svu političku sumanutost osobe koja je zalutala u politiku i o politici nema pojma.

                Zbog lošeg pjevača kao glavnog uzroka poraza Kolinde i HDZ-a, tu se našao i Pajac, kakti kao politički saveznik, koji je u stvari bio kamen oko vrata Kolindi i više joj je odmogao nego li pomogao. Bokček mali prononsirani je kriminalac i lopov kojemu nije mjesto u politici već u Remetincu, te kao takva osoba ne može biti politički saveznik, jer je to kontraproduktivno, a što se i pokazalo na predsjedničkim izborima kod glasovanja u metropoli. Kolinda je išla tako daleko da je Pajacu pjevušila pjesmuljke – što je van zdrave pameti – a sve to snimale su televizijske kamere.

                Porazu Kolinde pripomogao je i Mislav Kolakušić – tobože svojom antikorupcijskom politikom – koji je zaveo veliki dio birača u prvom krugu. Da bi prije početka drugog kruga poslao poruku biračima da odustaje od politike te najavio svoj jedini politički angažman u Bruxellesu. Time su Kolakušićevi glasači ˝na kraju˝ ispali naivnim i politički insfucijentnim, te pomogli Milanoviću da pobijedi na predsjedničkim izborima. Svaka vam čast!

                Zoran Milanović pobijedio je u predsjedničkoj utakmici i postao je hrvatskim predsjednikom. No, Milanović dobro zna kojim postotkom – od sveukupnog broja birača – je pobijedio i svjestan je da ga nije izabrala većina birača u Hrvatskoj. Rekao sam ne jednom, a moram reći i sada, da će proći još najmanje sto godina kada će hrvatski narod izabrati svojeg hrvatskog predsjednika. Daj Bože da se varam u tome!