Jedina ispravna politička odluka: američki F-16 Block 70

            Nabava novog višenamjenskog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo predstavlja ključni test za hrvatsku vanjsku politiku, jer se radi o strateškoj odluci državnog establišmenta u pozicioniranju Hrvatske u idućih nekoliko desetljeća. Kao što je poznato ponude su dali Sjedinjene Američke Države za novi avion F-16 Block 70, Izrael za polovni F-16 Block 30, Francuska za polovni Rafale, te Švedska za novi JAS-39 C/D Gripen.

            Vladino Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog zrakoplova završilo je svoj posao i proslijedilo preporuku  nadležnim saborskim i državnim tijelima koje bi svoj izbor trebale preporučiti Vladi, a ona bi na temelju tog izbora u siječnju trebala zaključiti posao s odabranim ponuđačem. Važno je ukazati da se posljednjih mjeseci intenzivirala lobistička bitka pojedinih ponuđača, pri čemu se osobito angažirala Francuska. Gledajući s političkog aspekta Francuska u Hrvatskoj ima snažno uporište u vladajućim strukturama na čelu sa premijerom Andrejom Plenkovićem. Uz njega su tu još ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, predstojnik premijerovog ureda Zvonimir Frka Petešić, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, pa i sam ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije  Danijel Markić koji uz hrvatsko ima i francusko državljanstvo. Svi su oni više ili manje  na ovaj ili onaj način, a tu je i dio vodećih medija  s navodno neovisnim vojnim stručnjacima, favorizirali francusku ponudu rabljenog Rafalea o čemu je, između ostalog,  još početkom godine za posjeta Parizu premijer Plenković razgovarao s francuskim predsjednikom Macronom. 

            Francuska lobistička ofenziva kulminirala je nedavnim dolaskom francuske ministrice oružanih snaga Florence Parly u Zagreb. Ministrica Parly je kazala da Francuska želi s Hrvatskom, bez obzira na projekt nabave borbenih zrakoplova, “u cijelosti osnažiti strateško partnerstvo”, Naglasila je da se Francuska zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava, Njezina najava uklapa se u nedavnu šokantnu izjavu predsjednika Macrona da je “NATO trenutno u stanju moždane smrti”, Ministrica Parly je podvukla kako je “više nego ikada ključno da Europljani osvijeste zajednički izazov… znamo da na Hrvatsku možemo računati”,

            U nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova koji će zamijeniti dotrajala ruske Migova Hrvatska se po svim parametrima mora voditi isključivo političkim prioritetima. To znači da s obzirom na nedavnu burnu  prošlost u kojoj je hrvatski narod uz velike ljudske i materijalne žrtve ostvario svoju državu u ovom velikom  milijarde eura teškom poslu treba voditi prije svega računa o političkim prioritetima. Taj prioritet znači da po novijem povijesnom iskustvu Francuska nikad nije bila strateški partner hrvatskom narodu i hrvatskim nacionalnim interesima, jer je uvijek bila vezana za Srbiju. To je osobito došlo do izražaja u Domovinskom ratu kad je francuski predsjednik Mitterand otvoreno davao podršku politici Slobodana Miloševića kako u odnosu na fašističku agresiju na Hrvatsku tako i na rat u Bosni i Hercegovini. S druge strane činjenica je da je Hrvatska očuvala svoje granice iz propale federacije zahvaljujući predsjedniku francuskog Ustavnog suda Robertu Badinteru, te da podršku francuskog naroda borbi hrvatskog naroda za slobodu i demokraciju simbolizira herojska smrt Jean Michele Nicoliera u Vukovaru.

            Uostalom zalažući se za “strateško partnerstvo” s Hrvatskom Francuska i dalje gaji prisne obrambene odnose s današnjom s hrvatske pozicije četničkom Srbijom. Ista Florence Party posjetila je prošle godine Beograd podsjetivši na višedesetljetno prijateljstvo Srbije i Francuske naglasivši da su Srbi i Francuzi ‘braća po oružju’. Ministrica Parly  pohvalila je tom prilikom visoku razinu suradnje Francuske i Srbije po pitanju naoružanja. Baš te godine Srbija je nabavila  francuski raketni sustav Mistral 3. Riječ je o modernoj opremi za rušenje borbenih zrakoplova, baš takvih kakve Francuska sada nudi Hrvatskoj u obliku rabljenih Rafalea. Taj podatak ne predstavlja samo vojno pitanje nego još više političko jer bi u slučaju da se Hrvatska odluči za francuski borbeni zrakoplov Francuska na području bivše Jugoslavije imala dva strateška partnera od koji bi teoretski jedan francuski strateški partner napadao a drugi francuski strateški partner se branio(?!).             Cijela ova priča s francuskom ponudom potrebna je da se rasvijetli temeljna dilema hrvatske vanjske politike, ona politike koja počiva na argumentima i neoborivim činjenicama iz Domovinskog rata. U tom ratu ključni, osobito u njegovoj završnoj fazi strateški partner Hrvatskoj bile su Sjedinjene Američke Države, što se pokazalo logističkom potporom Hrvatskoj vojsci u realizacije Vojnoredarstvene operacija Oluja koja je nanijela poraz Miloševićevoj agresiji i dovela do Daytonskog sporazuma. Oluja je bila vojni uvod u pristupanje Hrvatske NATO savezu koji predstavlja garant hrvatske mirne budućnosti. Europa se u cjelini, naravno osim nekoliko iznimaka, nije istakla u potpori hrvatskom narodu za slobodu i demokraciju kao što su to učinile Sjedinjene Države. I zato u odabiru novog višenamjenskog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u konkurenciji četiri ponuđača jedini ispravan politički