LOLEK I BOLEK

                Hrvatska kao mala zemlja ne smije si dozvoliti taj luksuz, da na jednoj strani ima premijera, a na drugoj strani predsjednika koji su stalno na ratnoj nozi i jedna drugome oponiraju kao dva najljuća politička protivnika. Ponašaju se poput nezrelih tinejdžera koji vode bitku i tvrdoglavo se ponašaju, ne znajući ni sami, da nisu svojim manirama nikome interesantni, a ponajmanje hrvatskoj državi na korist. Došlo je vrijeme, da konačno sjednu za stol premijer hrvatske vlade Andrej Plenković i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović te u četiri oka, na miru i daleko od javnosti rasprave o svemu što ih tišti, jer Hrvatska takvim ponašanjem sebe predstavlja kao neozbiljnom državom, a premijera i predsjednika neodgovornim političarima. Zoranu Milanoviću mora biti jasno, da je predsjednik jedne suverene države, da je predsjednik Republike Hrvatske i shodno tome ne može koristiti vokabular koji je koristio dok nije bio izabran za hrvatskog predsjednika. Sukob dva prva čovjeka Hrvatske , premijera i predsjednika, uvelike ugrožava, ne samo politički i svaki drugi kredibilitet hrvatske države, već ujedno u pitanje dovodi nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

                Dok u Europi traje rat, koji bi vrlo brzo mogao zahvatiti i ostale europske države, mi u Hrvatskoj imamo dva politička pjetlića koji se kostriješe i međusobno kljucaju, ne brinući se, što se događa u susjednom dvorištu. Hrvatska je skupo platila svoju slobodu, da bi se danas, premijer i predsjednik tako neozbiljno ponašali. Hrvatskoj danas treba politički konsenzus, ne samo premijera i predsjednika već svih parlamentarnih političkih stranaka, jer budu li se neki hrvatski političari – bilo iz pozicije ili opozicije i dalje neodgovorno ponašali, trebaju znati da Hrvatskoj i hrvatskom narodu čine samo političku štetu i sramotu.

                Kada je 10. prosinca 1999. godine umro prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, komentirajući tadašnji politički trenutak, rekao sam, da je smrću Tuđmana umro i HDZ. Nisam pri tome mislio na nestanak HDZ-a s hrvatske političke scene, već na HDZ koji nakon Tuđmana više nikada neće biti ono što je za vrijeme njegova života. Dr. Franjo Tuđman bio je kao osoba jedinstven i kao takav neponovljiv u političkom smislu. Znao je u svakom trenutku što treba učiniti i što je najbolje za Hrvatsku, nije se bavio politikantstvom i dijeljenjem Hrvata na ove i one, na komuniste i ustaše, već naprotiv, radio je na slozi i jedinstvu Hrvata u domovini i inozemstvu. Tuđman je živio za Hrvatsku i za Hrvatsku se borio do posljednjeg daha. Tuđman je bio taj koji je pomirio unuke i sinove partizana i ustaša, nije radio razlike između njih, nije stvarao i produbljivao politički jaz, jer je znao da  bez hrvatske sloge ne može biti ni hrvatske države. Mnogi danas zazivaju i traže političara koji će barem nešto imati od onoga što je u sebi imao dr. Franjo Tuđman, ali gospodo moja, Tuđman je neponovljiv i kao političar i kao čovjek. Nažalost, Hrvatska ni u snovima, a kamoli približno, nema političara ranga jednog Tuđmana. Moram o se svi zapitati, zašto je to tako. Ono što mogu naši hrvatski političari, naravno, ako suspregnu osobne taštine i egomaniju je, da zbog jeftinih političkih poena prestanu s politikantstvom i da rade na političkoj slozi svih Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i u Svijetu. Prvi korak je najteži, a prvi politički zakoračiti moraju Milanović i Plenković.

Miljenko Jerneić