Milo za drago

                Zagrepčani su veliku potporu dali listi Možemo – 130.850 glasova – a još veću – 147.631 – Tomislavu Tomaševiću za gradonačelnika. Purgeri su pokazali da im je dosta ofrlje kandidata iz HDZ-a i SDP-a koji su i na ovim izborima imali loše kandidate za gradonačelnika Grada Zagreba, tek toliko da sadržajem zadovolje formu. Birači su o takvoj politici rekli što misle, tako da su i HDZ i SDP prošli loše i sa svojim kandidatima za gradonačelnika, a također i listama za skupštinu Grada, jer naposljetku, ono što je loše zauvijek ostaje loše, ma koliko mi željeli da bude dobro. Tu situaciju, kao i iznenadnu smrt Mialna Bandića kao „dobru priliku“ iskoristio je Miroslav Škoro predsjednik Domovinskog pokreta, ne sluteći u kakvu zamku upada isticanjem svoje kandidature za gradonačelnika Zagreba. Stjecajem okolnosti, Škoro je otišao u drugi krug protiv Tomaševića, u kojem nema nikakve šanse da pobijedi i postane gradonačelnikom Zagreba. Škoro se doveo u jednu bizarnu situaciju, nešto slično kao i Kolinda Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima. Škorino pozivanje svojih birača da glasaju na predsjedničkim izborima u drugom krugu za redni broj tri (3), to jest za Škoru kojega naravno, nije bilo u drugom krugu predsjedničkih izbora, bila je direktna potpora aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji je najviše zbog toga i koječega drugoga, pobijedio sada već bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Škoro zasigurno neće dobiti podršku od HDZ-a, jer je na jedan perfidan način detronizirao hadezeovu predsjedničku kandidatkinju. HDZ je to dobro zapamtio i to za sva vremena. Stoga možemo slobodno reći, da se svakom vraća milo za drago, pa tako i Škori u gradu Zagrebu u drugom krugu na izborima za gradonačelnika Zagreba. Kao rođeni Zagrepčanin i purger, moram javno reći da moji kandidati zasigurno nisu Tomašević, a niti Škoro. Osobno sam Plenkoviću predložio Sandru Švaljek kao HDZ-ovu kandidatkinju za gradonačelnicu, no aktualni premijer  Hrvatske izabrao je ofrlje kandidata, pa je stoga i tako prošao na izborima.

                Možda Plenković u debeloj političkoj hladovini čuva dotičnu gospođu za onaj veliki trenutak kada će se Hrvatska odreći svoje nacionalne valute kune u korist eura. I to nam je kakti hrvatska politika. Da pukneš od jada. Zaista smo mi Hrvati čudan narod. Teškom mukom  došli smo do hrvatske države, a neopisivom lakoćom je rasprodajemo na svim nivoima. Nije stoga nimalo čudno što sve više i više Hrvata zaziva političara poput hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojega mnogi za njegova života nisu cijenili, a još manje shvaćali, a sada su kakti progledali.

Miljenko Jerneić