POLITIČKE STRANPUTICE

POLITIČKE STRANPUTICE

                Opet hrvatska desnica krokodilske suze roni, jer – gle čuda – izabrali su Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske. I u minulim predsjedničkim izborima, hrvatska desnica pokazala je svoj politički, a i svaki drugi diletantizam. Desničari izabrali Milanovića za predsjednika republike Hrvatske – taj film možete gledati samo u Hrvatskoj! U medijima, na tu temu čitam naslove: ˝Nimalo slučajan Škorin autogol odlučio pobjednika˝, ˝Pobijedila je odnarođena Hrvatska˝, ˝čestitke Škori, postigao je što je želio, doveo je komuniste i Milanovića na čelo države˝ i tako dalje i tako bliže.

                I sada, nakon svega toga, hrvatska desnica se budi kakti iz sna, to jest pokušava dokučiti što su to učinili Kolindi da izgubi predsjedničke izbore. Što se Kolindi sprema, nagovijestio sam još 5. ožujka 2019. godine u članku: ˝Politički igrokaz˝. Nažalost bio sam u pravu, a volio bih da nisam.

                HDZ kao najjača politička stranka, radi političke i svake druge sabotaže svojih čelnika našla se je  u vrlo delikatnoj situaciji. Zahvaljujući licemjernosti pojedinih hadezeovaca koji su Kolindi podmetnuli nogu i uskratili je za još jedan mandat, naravno, sve to uz pomoć neuke hrvatske političke desnice – doveli su sebe u situaciju da izgube i slijedeće, parlamentarne izbore i time hrvatsku državu dovedu u vrlo tešku političku i svaku drugu krizu. Za razliku od hrvatske desnice, hrvatska ljevica im je očitala pravu političku bukvicu i iskoristila priliku da ustoliči svoga kandidata za predsjednika Republike Hrvatske. Hrvatska ljevica ništa nije prepustila slučaju. Okupili su se oko SDP-a i podržali Zorana Milanovića u predsjedničkoj kandidaturi. Kada se radi o biti ili ne biti u politici, hrvatska ljevica svoj glas uvijek daje svojemu kandidatu, pa bio on i crni vrag. Treba im odati priznanje, jer su i ovom prilikom očitali političku bukvicu hrvatskoj desnici u poimanju politike i političkog.

                Neki hrvatski mediji, nazivaju one koji su tražili treći put ˝trećeputašima˝, a ja bih rekao, da su to oni koji nisu krenuli trećim putem već političkom stranputicom i na kraju doživjeli politički debakl radi nepoznavanja osnova politike ili bolje rečeno političkog diletantizma.

                Poraz HDZ-ovog kandidata – Kolinde Grabar Kitarović, unutar stranke pokrenuo je turbulencije, jer izbori u HDZ-u se bliže,  a javljaju se i potencijalni kandidati za predsjednika. To su prije svega Davor Stier, Miro Kovač i Tomislav Karamarko. Miro Kovač i Tomislav Karamarko veliki gubitnik koji je doživio politički fijasko kao predsjednik HDZ-a. U novinskim krugovima spominje se još i Milijan Brkić, a tko zna tko će se još pojaviti do samih izbora. Svojevrsno sam u jednom od svojih tekstova spomenuo da prolaznu ocjenu u hadezeovoj vladi mogu dobiti trojica ministra, a jedan od njih je definitvno Oleg Butković,  za mene osobno najbolji ministar u postojećoj Vladi. Stoga ga neki žele kao protukandidata Plenkoviću. A Oleg Butković u ovom trenutku potreban je kao ministar u Vladi, ali dobro bi došao kao zamjenik predsjednika HDZ-a. Oleg Butković, kao što je odličan ministar bio bi i odličan zamjenik predsjednika HDZ-a, a tko će biti predsjednik nije teško pogoditi.

                Bez obzira na mnoštvo kritika, da je neoliberal, izdajnik Hrvatske i eurounijski sluga, Andrej Plenković je za svoje protukandidate ˝space shuttle˝ i naprosto će pomesti svoju konkurenciju. Znam da se to nekima neće svidjeti što pišem, ali u ovom trenutku to je tako. Ja osobno, ne mogu si zamisliti da HDZ vodi netko od spomenutih protukandidata koje nam ˝nude mediji˝, jer i HDZ, bez obzira što je najveća i najjača politička stranka u Hrvatskoj nema u ovom trenutku nekog boljeg za predsjednika. To je hrvatska politička realnost i tako će još dugo biti na hrvatskoj političkoj sceni, sve dok se ne osnuje Hrvatska politička akademija u kojoj će se budući političari učiti politici, te će Hrvatska na taj način stvarati kvalitetne političke kadrove. Bez toga, hrvatskom će i dalje vladati politička i svaka druga bokčija.

Miljenko Jerneić