Zabok, 2. prosinca 2014.

U subotu 29. studenog 2014. godine, u sklopu Zagorske političke Akademije, deseto predavanje je održao gospodin Dominik Galić, hrvatski režiser koji je snimio dvije serije pod nazivom: ˝Heroji Vukovara˝. Tema predavanja bila je: ˝Moja istina o Vukovaru˝. Predavanje je održano u tri dijela; istina, pravda i mir.
Gospodin Galić započeo je predavanje o Vukovaru s poznatim deplasiranim izjavama pojedinaca da je Vukovar navodno izdan, da nije bilo dovoljno oružja i da je uloga obrane Vukovara potpuno nevažna za domovinski rat. Vukovar nije izdan, a oni koji to govore i plasiraju u medijima ili ne znaju za istinu o Vukovaru ili su u dosluhu sa kontraobavještajnim službama te žele kompromitirati, ne samo herojsku obranu Vukovara nego i čitav domovinski rat koji je glavni kamen temeljac stvaranja slobodne, suverene i samostalne Republike Hrvatske. Nije istina da u Vukovaru nije bilo dovoljno oružja, oružja je bilo dovoljno ali nije bilo ljudi koji bi tim oružjem branili Vukovar. Grad Vukovar branilo je oko 1800 boraca koji su protiv sebe imali neprijateljske srpske snage oko 80000 vojnika. 500 – 700 branitelja aktivno je bilo u obrani Vukovara, a svega njih 200 – 300 pucalo je direktno na neprijateljsku srpsku vojsku i njihovu mehanizaciju. Vukovar nije izdan, jer postavlja se pitanje što bi se dobilo izdajom Vukovara?! Takvu tezu proturaju oni koji i na tom pravcu žele kompromitirati politiku Tuđmana i obranu Hrvatske. Toga trenutka Hrvatska nije bila spremna svoje najbolje , ionako malobrojne jedinice usmjeriti prema Vukovaru, a kamoli većinu svojih vojnih snaga uputiti prema Vukovaru u frontalni rat, što bi izazvalo velike žrtve i razaranja i pitanje je kakav bi bio ishod jednog takvog avanturističkog pohoda. Tek krajem 90-tih godina vidjelo se da je strategija i taktika prema Vukovaru bila ispravna kao i cjelokupna politika Tuđmana u obrani Hrvatske. Grad Vukovar branili su i pripadnici HOS-a, njih 58, a nacionalna struktura te jedinice bila je sastavljena od Hrvata, Srba, Crnogoraca i Muslimana .
U zgradama Veleprometa bili je sjedište logora u kojem su držani, mučeni i ubijeni Hrvati sve do 4 mj. 1992. godine. U tom logoru ubijeno je preko 100 ljudi. Vukovar su branili mali ljudi koji su dali svoje živote i zdravlje ne samo za obranu Vukovara nego i za obranu čitave Hrvatske. Vukovar mora biti ishodište, strateški i simbolički za čitavu Hrvatsku , jer Vukovar su branili branitelji iz čitave Hrvatske. Danas nažalost imamo preko 1000 braniteljskih udruga a od branitelja je stvorena neprepoznatljiva socijalna kategorija, i mnogi od njih su mladi otišli u mirovinu. To je bilo potpuno krivo, jer onim braniteljima koji su bili zdravi i sposobni trebali je omogućiti da dalje rade na svojim radnim mjestima ili u Hrvatskoj vojsci. Potrebno je ujediniti sve braniteljske udruge na državnom nivou, jer samo tako pojedine političke stranke i politika u cjelini neće moći manipulirati braniteljskom populacijom. Srbi nisu odustali od Vukovara, oni i danas imaju aspiracije ne samo prema Vukovaru nego i čitavoj Hrvatskoj. Sramotno je da se danas po Vukovaru i čitavoj Hrvatskoj slobodno šetaju srpski zločinci koji su počinili zločine silovanja, ubojstva i mučenja kako vojnika tako i civila. Takvima je mjesto u zatvoru a Hrvatska država mora pokazati snagu i hrabrost u procesuiranju svih zločinaca.
S poštovanjem,