SDP U IZGUBLJENOSTI SAMOGA SEBE
Nakon smrti Ivice Račana koji je obnašao dužnost premijera Republike Hrvatske u razdoblju od 2000. do 2003. godine, a ujedno je bio dugogodišnji predsjednik SDP-a, ta ista strana – ne samo što je ostala bez svojeg predsjednika – ostala je i bez vrsnog političara. SDP od Račanove smrti do današnjih dana nema ni približno političara takvoga ranga kao što je bio Ivica Račan. Današnji političari SDP-a nisu niti sjena Račana, već su i dalje robovi ideologije, pa zbog toga ne vide dalje od svojega nosa. Neki su se nadali da je Zoran Milanović iskonski nasljednik Ivice Račana, ali Milanović svojim postupcima iz dana u dan pokazuje da je bio loš đak, koji ne samo da nije savladao osnove politike i političkog djelovanja, već naprotiv, pokazao je svoj raskošni talent kakov političar ne smije biti i kako se ne vodi politika, a naročito kako se ne zastupaju hrvatski nacionalni interesi.
Za razliku od Milanovića i svih SDP-ovih recentnih političara, Ivica Račan pokazao je da njime ne upravlja ideologija već ratio, a najbolji primjer za to možeposlužiti njegov posjet Bleiburgu 15. svibnja 2002. godine, gdje je odao počast žrtvama Bleiburga. Došavši kod spomenika na Bleiburškom polju, kleknuo je i položio vijenac svim žrtvama Bleiburga. Tada je rekao: „Ovdje smo, odajemo počast svim žrtvama Bleiburga. Odavde želim uputiti iskrenu ispriku i sućut svima onima čiji su životi na bilo koji način obilježeni tragedijom Bleiburga, koji su na bilo koji način zbog Bleiburga patili. Želim odati počast, pokloniti se s pijetetom svim žrtvama prošlih sukoba u povijesti, neovisno o tome u ime kojih su ideologija i politika zločini činjeni. Nedavno sam se poklonio žrtvama Jasenovca. Danas ovdje izražavam sućut i žaljenje zbog Bleiburga. Ako to već nisu učinili oni koji su morali, činimo iznova to mi iako u doba zla Bleiburga i jasenovca nismo ni bili rođeni, ili smo se tek rodili. Prošlost ne možemo mijenjati, i ne možemo ni miriti one koji su sudjelovali u prošlim krvavim sukobima. Ali vrlo je važno da jučerašnji sukobi ne potiču nove i aktualne, vrlo je važno da se jučerašnja mržnja ne prenosi na nove generacije želimo li čuvati i očuvati demokratsku Hrvatsku. Današnja Hrvatska osuđuje svaki zločin upravo zato što je građena na temeljima demokracije antifašizma, odlučnog odbacivanja svakog ekstremizma u ime kojeg su činjeni zločini svake politike, svakog totalitarizma – lijevog i desnog, crvenog ili crnog. Nesreća Bleiburga i Križnog puta velika je. Trebamo je pamtiti kao opomenu. Bleiburg je opomena i svjedočanstvo zločina koji se ne smiju ponoviti. Stoga upravo ovdje želim još jedanput ponoviti kako je važno poštivati ljudska prava, ljudske živote, i ustrajati u razumijevanju, toleranciji i miru.“
To je čin državnika i političara koji se nije libio priznati istinu, za razliku od ovih sadašnjih SDP-ovih politikanata koji i dalje služe ideološkim iluzijama nečega apstraktnog, a konkretnog samo u njihovim praznim glavama. Nikada kao u današnja vremena u SDP-u nije bilo toliko ispraznosti, anacionalnog u smislu antihrvatstva, antireligioznosti kao nečega što samo za njih ne postoji.
Svojim posjetom Bleiburgu i odavanjem počasti žrtvama, Ivica Račan je na najbolji način pokazao što znači biti državnik i političar par excellence i kojem pravcu treba voditi hrvatsku politiku.
Miljenko Jerneić