SODOMA I GOMORA
Da je homoseksualizam prisutan i u hrvatskoj politici, imali smo prilike saznati ovih dana iz jednih hrvatskih dnevnih novina, a o čemu nas izvještava kolumnistica tih istih dnevnih novina u svojoj stalnoj rubrici.
O čemu se dela?! Pa naravno, dela se o – zamislite – ljubavi dva druga iz SDP-a, koji su se, ni manje ni više, sigurno radi viška ljubavi i fizički obračunali. Kaj vam sve ljubav ne dela?! Da se homoseksualni par nije od silne ljubavi potukao, tko bi uopće znao za njih, a naročito o tome da su visokopozicionirani u SDP-u, a jedan od njih čak je bio voditelj ureda predsjednika stranke koju smo gore spomenuli. Kak se u životu niš slučajno ne dešava, tak se i taj homoseksualni par nije slučajno našao – gle čuda – u hrvatskoj javnosti. Tako nam je taj muški zaljubljeni (homoseksualni) par postao dio političkog folklora SDP-a ili bolje rečeno PR SDP-a.
Kolumnistica hrvatskih dnevnih novina, ne upoznaje nas samo sa homoseksualcima iz SDP-a, već nas upućuje i na homoseksualce u HDZ-u, pa čak i u HČSP-u, te ne-davnih dana u Laburistima. U svom članku kolumnistica je našla mjesta i za jednu homoseksualku koja je svojedobno bila na listi ORaH-a.
Iz svega ovoga, nije teško zaključiti da u hrvatskoj politici, na svim razinama ima muške ljubavi i žensko ženske ljubavi, to jest homoseksualne ljubavi. Da je to, kakti normalno i za Hrvatsku, kolumnistica hrvatskih dnevnih novina nas upućuje u svijet Europske unije. U tom eurounijskom svijetu, homoseksualke su čak i liderice političkih stranaka, a homoseksualci čak i premijeri! Pa je, kakti normalno da se i Hrvatska iskaže u homoseksualnosti, a imamo se zaista i čime podičiti!
Na gore spomenutu temu, na najbolji mogući način, nadovezao se je Jaroslav Pecnik u jednim dnevnim – zaboravih, hrvatskim – novinama – u prikazu knjige francuskog filozofa Gilles Deleuze: „Proust i znakovi“ u izdanju Sandorfa iz Zagreba, 2020. godine. J. Pecnik o znakovima proustovske ljubavi piše: „Drugi znak proustovske ljubavi glasi: interseksulane ljubavi nisu tako duboke kako homoseksualne i stoga pisac „tajnu ljubljene žene naziva Gomorom, a tajna ljubavnika je tajna Sodome“. Razotkrivanje tih skrivenih znakova ujedno je i put ljubavi. Neophodno je potražiti smisao znakova „koji stalno izmiču“ sve dok ne shvatimo kako ni „materijalni smisao nije ništa bez idealne esencije koja ga utjelovljuje“.“
Ljubav jeste najljepši osjećaj koji se može pojaviti bilo kod muškarca, bilo kod žene kao nešto iskonsko prirodno i normalno u traženju sebe-bića u drugome, ali ne u istosti drugo-sebe-bića već u drugosti istosti-sebe-bića. Smisao ljubavi nije u istosti sebe same, već u istosti drugosti. To je ljubav koja otkriva sebe kao biće u drugome ili jednostavno rečeno ljubav muškarca u ženi i(ili) ljubav žene u muškarcu. To je i sam smisao ljubavi. Jedino takva ljubav može biti prirodna, a sve što je prirodno je normalno.
Negdašnja Sodoma i Gomora u biblijska vremena su mila majka prema Sodomi i Gomori današnjeg vremena. U takvim vremenima živimo.
Miljenko Jerneić