SVEMU DOĐE KRAJ

                Gledam neki dan na hrvatskoj televiziji emisiju „Otvoreno“ u kojoj su sudjelovali predstavnici oporbenih stranaka lijeve političke provinijencije predvođeni SDP-om, predsjednik zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman i predstavnik MOST-a Zvonimir Troskot. Gordan Maras predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a u toj emisiji djelovao je poput nekoga koji ne zna što hoće, a kada bi i znao, tek tada bi nastao problem. Potpuno izgubljenog pogleda stalno je pogledavao na mobitel koji je čitavu emisiju držao u ruci i čito poruke, valjda savjete svoje partije kaj da pita i kaj da veli. Pitam se kako netko Marasa može predlagati za gradonačelnika Grada Zagreba kad je taj isti Maras dok je obavljao ministarsku funkciju u Milanovićevoj vladi bio najlošiji ministar, ne samo u toj vladi već u svim hrvatskim vladama od kada postoji hrvatska država. Stoga  ništa ne čudi kada  Bernardić – eks predsjednik SDP-a i gubitnik parlamentarnih izbora – misli da je Maras pravi kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba. Slušam Marasovu ispraznu retoriku i kažem sam sebi: o dragi Bože pa kaj bu ovaj gradonačelnik Zagreba. Lijevo od njega – na propisanoj udaljenosti, molim lijepo – sjedi Katarina Peović iz Radničke fronte koja svojom anarhističkom spikom želi biti glavna u televizijskom nastupu, koristeći hrvatsku televiziju za svoje retrogradne izjave, za koje smo mislili da su već odavno za nama. No, nažalost nisu. Još vijek se pojavljuju rudimentarni ostaci negdašnjeg vremena, koji na svu sreću više nikada neće biti u prilici pokazati da ,ljudsko zlo nema granica. Pitam(o) se u kojem vremenu živi Katarina Peović, a imam(o) dojam da bi bili najsretnija kada bi sve mogla riješiti po kratkom postupku, kao što su to nekad radili partizani i komunisti. Onda i ne čudi, da su se rigidna lijeva opozicija i SDP ogradili od jedne takve crne i sumanute politike i da ne žele u koaliciji za Zagreb Radničku frontu. S druge strane, pitam(o) se kako bi Maras mogao predvoditi SDP ili lijevu koaliciju kao kandidat za gradonačelnika Zagreba. Kada bi se to desilo, tada bi Milan Bandić bez problema po osmi put pobijedio na izborima za Grad Zagreb, a građani Zagreba – gle čuda – opet bi izabrali Pajaca za gradonačelnika. Marasu bi za SDP i dobrobit hrvatske politike bilo najbolje da se ostavi politike, jer u svojim govornim nastupima Maras puno priča, a ništa ne kaže, pa od neke suvisle politike ni traga ni glasa.

                Mnogi Tomislava Tomaševića vide kao najboljeg kandidata za gradonačelnika Zagreba ispred koalicije lijevog političkog spektra, koji bi navodno uspio skinuti s trona Milana Bandića. No, kada se malo bolje pogleda to društvo, dobijete dojam kao da se opet vraćamo u bivšu Jugoslaviju u kojoj se sve partijski rješavalo, a naročito imenovanje gradonačelnika Zagreba. Niti Tomašević, a još manje Maras mogu parirati Pajacu na izborima. Jedini koji to može je HDZ i to s kandidatkinjom – o kojoj sam pisao u prijašnjim člancima koja trenutno uživa u basnoslovnoj sinekuri, daleko od politike, ali ne i Zagreba. Naravno, nitko pametan ne bi se više nikada vratio u politiku kada mjesečno dobivaš plaću za koju mnogi u Hrvatskoj moraju raditi godinu dana.

                Tuđman sigurno nikada ne bi dopustio – što i nije, jer je imao takve mogućnosti (ovlasti) – da netko samo tako preuzme Zagreb glavni grad Hrvatske. HDZ zbog toga – ako želi biti vjerodostojan – treba dotičnu damu kandidirati za gradonačelnicu Zagreba. To je od nacionalne važnosti, ne samo za Grad Zagreb već i čitavu Hrvatsku. Ovog trenutka, za HDZ bio bi to politički optimum i to bi bilo najbolje za sve purgere, da ta zagorska puca – koja zna reći – preuzme metropolu. Milanu Bandiću mora biti jasno da svemu dođe kraj, pa tako i njegovom vlastovanju u Gradu Zagrebu, od kojega metropola ima više štete nego li koristi.

Miljenko Jerneić