ZAGORSKA POSLA
Nedavno, prije nekoliko mjeseci, bi sam „u gostima“ kod jednog poznatog stubičkog ugostitelja, gdje smo u jednoj ugodnoj atmosferi raspravljali o pojedinim životnim temama. A kad raspravljate o pojedinim životnim temama, neminovno je da raspravljate i o politici. Politika je oduvijek bila neizbježna tema – valjda zato i mi Zagorci od politike bježimo ko vrag od tamjana – bar za nas Zagorce koji smo se rodili s malom maturom, a politika nam je u krvi. Pričajući tak o hrvatskoj politici došli smo i na lokalne političke teme, a onda je domaćin, meni i mojem prijatelju postavio jedno političko pitanje. „Kad bi se trebali odlučiti da li Kolar ili Hajdaš, za koga bi se opredijelili?“, pitao nas je kućedomaćin. Odgovorio sam odmah, bez ikakve zadrške ili čekanja, naravno, za Željka Kolara. Vlasnik kafića bio je za Hajdaša. Zašto spominjem ovu anegdotu?! Spominjem to radi unutarstranačkih izbora u SDP-u, gdje se župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar kao jedan od kandidata za predsjednika te političke stranke, a za to mjesto konkuriraju još Peđa Grbin, Mirela Ahmetović i Marin Percan. Kao čovjeku i političaru drago mi je da se Željko Kolar kandidirao za predsjednika SDP-a, jer mislim da je u ovoj političkoj konstelaciji, najbolji kandidat za predsjednika. S druge strane, žao mi je što Hajdaš podržava Peđu Grbina, a ne Željka Kolara, što samo pokazuje karakter negdašnjeg župana i ministra Hajdaša. Kada se već Hajdaš nije kandidirao za predsjednika SDP-a, a morao je, tada je to s punim političkim pravom i hrabro učinio Željko Kolar. Čim je Kolar najavio svoju kandidaturu za predsjednika SDP-a, odmah su ga počeli difamirati zato jer nema završeni fakultet, kao da je to jedini uvjet da netko bude odličan političar. Hajdaš ima doktorat, ali badava mu, da još pride ima i dva ili tri doktorata, kada nema ni malo talenta za politiku, u političkom smislu je insuficijentan, a njegovoj arogantnosti i bahatosti nema kraja. Željko Kolar je dobro ispekao svoj politički zanat, za razliku od Hajdaša, veći je radnik, ništa mu nije teško i ono što obeća to i izvrši. Kolar i Hajdaš, dvije su velike političke suprotnosti u SDP-u i hrvatskoj politici, pa nije onda ništa čudno što Hajdaš, umjesto Kolara podržava Grbina za predsjednika SDP-a. Tipično za jednog Zagorca koji ne zna gdje mu je rit a gde glava. Za razliku od Hajdaša, Kolar to jako dobro zna. I sada se vraćamo na početak, na anegdotu zakaj bi ja za političkog suradnika htel Kolara a ne Hajdaša.
Za SDP bilo bi najbolje da Željko Kolar postane predsjednik, jer je Kolarov izbor veća garancija od Peđe Grbina, da će SDP oporaviti u političkom i svakom drugom smislu. To bi bilo bolje i za hrvatsku politiku, jer bi se HDZ morao dobro namučiti da pobijedi na slijedećim parlamentarnim izborima, a isto tako i za nas Zagorce, je bi konačno i Zagorci imali nakon dvadeset godina predsjednika jedne jake političke stranke kakva je SDP, kada ga već nemremo imati u HDZ-u. Željko Kolar, bude li izabran za predsjednika SDP-a, vratit će i dušu toj stranci, karakter, i prepoznatljivi politički izgled u duhu potreba i vremena u kojem živimo.
SDP se kao važna politička stranka u Hrvatskoj prije svega mora riješiti ideologizacije sebe samog. Hrvatskoj je potrebna hrvatska socijaldemokracija, a ne socijaldemokracija bez okusa i mirisa, neprepoznatljiva u svojoj svekolikoj općenitosti. SDP mora isto tako stvoriti nove, mlade i moderne političare koji neće robovati ideologiji, već će se brinuti da hrvatski čovjek što bolje živi, a hrvatska država da iz dana u dan bude jača i prepoznatljiva, kada je u pitanju unutarnja i vanjska politika. Bude li SDP u narednom vremenu znao politički artikulirati sve ono što je HDZ na nacionalnoj razini zanemario, tada će SDP doživjeti svoj politički preporod. Garancija za sve to je Željko Kolar, a ne Peđa Grbin.
Miljenko Jerneić