ZAGREB ILI BRUXELLES
Danas je, više nego očito, da je Europska unija tipičan primjer interesne zajednice u kojoj, naravno, veliki vode kolo. Tu prije svega mislim na Njemačku i Francusku, države koje poput dva stupa nose na svojim plećima Europsku uniju i glavni su čuvari i politički igrači u šarolikom društvu preostalih država članica. Iz dana u dan sve je jasnije i očitije, da Europska unija nije stvorena radi Hrvatske, Slovenije, Mađarske…, već je stvorena zbog političkog i gospodarskog interesa Njemačke, francuske, Italije, Nizozemske i donedavno Velike Britanije koja je na vrijeme spoznala, da joj nije mjesto u tom i takvom društvu. Dok se Francuska bavi sama sa sobom, to jest dok Macron pokušava svakodnevno pokazati da je on – predsjednik gazda u svojoj kući, Njemačka koristi priliku i sklapa dogovor između Njemačke i Rusije uz blagoslov američke politike o Sjevernom toku 2, te na taj način dezavuira i zapostavlja dogovorena osnovna načela i postulate eurounijske politike, kako sa Francuskom tako i sa ostalim članicama Europske unije. Njemačka je ordinarni primjer kako se radi gospodarskog interesa te zemlje urušava politika Europske unije, zapostavljaju se ljudska prava, interesi baltičkih država, Ukrajine, kao i svega ostalog što trenutno nije u fokusu njemačke politike. Naravno, Francuska sve to šutke promatra iz svoga dvorišta, a njihov predsjednik Macron nema kuražnosti da bilo što kaže i predbaci njemačkom soliranju unutar Europske unije. Macron nije gazda u svojoj kući, a želio bi biti gazda u Europskoj uniji! Njemačka svoje političke poteze opravdava na taj način, te odgovara svima onima koji na to ukazuju, da „treba razdvojiti politiku od poslovnih projekata“.
Hrvatska se nažalost, isto nalazi u jednom takvom nevjerodostojnom i pragmatičnom društvu u kojem – kako to god ružno zvučalo – treba izvući što više „besplatnog“ novca u izgradnji hrvatskog gospodarstva i infrastrukture. U toj i takvoj situaciji, Hrvatska mora iskoristiti svaki euro koji joj se nudi, jer kako sadi stvari stoje, Europska unija iz dana u dan pokazuje sve svoje slabosti od kojih će vrlo brzo doživjeti kolaps i urušiti se zbog vođenja nevjerodostojne politike.
Ovih dana čitam knjigu Vinka Nikolića. „Tragedija se dogodila u svibnju…“ knjiga 1 i 2 u kojoj autor na str. 152. u dijalogu s jednim armenskim svećenikom 13. srpnja 1945. o Europi kaže: „Europa je stara. Narodi Europe imaju mnogo povijesti, mnogo kultura, individualne, t. svaki narod ima svoju povijest, svoju kulturu. Oni su jake nacionalne narodne individualnosti, i stoga s e ne mogu složiti jedni uz druge. Treba stvoriti uniju europskih naroda, srušiti sve zapreke, urediti izmjenu dobara, približit čovjeka čovjeku.
– To neće uspjeti – usprotivim se. Europa je nešto posve drugo, nego li Amerika. Europa je veliki mozaik, bogat mozaik sklada i nesklada, istovremeno. Svaki narod sam za sebe jedan je mozaik, koji su duga stoljeća slagala i raslagala. Tu je jezik, tu književnost, tu ej povijesna slava i veličina. Svaki narod ima svoju posebnu dušu. Amerika je nešto posve drugo. Najprije su se ujedinili kao skupine. Sada tek ondje nastaje narod, sjevernoamerički narod, s jednim zajedničkim jezikom, s istom, posve mladom zajedničkom poviješću. Svoju slavu stvaraju danas, na europskom i japanskom bojištu. Vidite, i ta nova slava nešto je posve drugo od slave starih europskih naroda, koju stvaraju, neki od njih preko dvije tisuća godina. Zato se to ne može riješiti nikakvim dogovorima a niti poveljama. Zakon prirodnog puta svakog naroda određen je vjekovima, i ide svojim putom, kao velika rijeka svojim koritom. Tko pokuša zaustaviti ili skrenuti ovu rijeku nekakvim ustavima, izaziva poplavu zemlje, koja uništava sve pred sobom i utaplja ljude. Ne može se američki recept primijeniti za rješavanje problema Europe. Europa mora sama naći svoja rješenja.“
Europska unija koja trenutno okuplja 27 članica, od samog početka nastoji državama, to jest narodima oduzeti vjeru u Boga, ukinuti religiju, oteti im dušu (pripadnost narodu), ukinuti-ukrasti-državu i čovjeka svesti na općost samoga sebe. Europska unija i te kako koristi globalizaciju kao opravdanje za sve svoje političke poteze koji na životu trebaju ostaviti samo velike, a za male nema života. Hrvatska stoga, kao mala zemlja, mora što više izmusti novca za sebe kao državu, a onda kada dođe vrijeme za to, toj istoj Europskoj uniji reći zbogom. Hrvatska ne treba srljati s uvođenjem eura, i mora društvu iz Europske unije pokazati, da je Hrvatska suverena, samostalna i slobodna zemlja, dostojna vlastitog postojanja, i da o uvođenju eura mogu odlučiti samo hrvatski građani na referendumu. Plenkoviću i društvu mora biti jasno da je Hrvatska, a ne Europska unija, jedina domovina Hrvata, isto kao što je glavni grad svih Hrvata Zagreb, a ne Bruxelles.
Miljenko Jerneić