AUSTRIJSKA SRAMOTA
Zaista je nevjerojatno, da parlament jedne države poput Austrije s dugogodišnjom demokratskom tradicijom, na prijedlog Odbora za unutarnju politiku Nacionalnog vijeća austrijskog parlamenta, usvoji „rezoluciju usmjerenu protiv održavanja komemoracije na Loibaškom polju kod Bleiburga“. U toj političkoj šaradi, austrijski parlament je – ni manje ni više – zatražio od federalne vlade, preciznije od ministra unutarnjih poslova Karla Nehammera, „da ispita sve pravne mogućnosti“ za zabranu „ultranacionalističko-fašističke komemoracije“ ako i „ustaških simbola“. Da bi se trajno zabranila komemoracija žrtvama Bleiburga, od ministra unutarnjih poslova traži se i „da razmotri sve moguće pravne mjere na nacionalnoj, bilateralnoj i europskoj razini, da uzme u obzir Povelju EU o ljudskim pravima europske konvencije i ljudskim pravima i druge ustavne norme, kako bi se reguliralo, odnosno zabranilo okupljanje na Loibaškom polju pokraj Bleiburga već 2021. i slijedećih godina“. Drugim riječima da se trajno zabrani komemoracija svih stradalih na Bleiburgu. Kako prenose mediji: „To bi Austriju – komemoracija na Bleiburgu – dovelo u opasnost da ponovo bude (tobože, op. Autora) scena velikog fašističkog događaja sa sudionicima koji glorificiraju nacističku ideologiju i izruguju se nacističkim žrtvama. Takav događaj nanosi štetu austrijskoj reputaciji kao demokratskoj republici i također podriva antifašistički i antitotalitaristički konsenzus“. ( Izjava Karla Mahrera iz ÖVP-a, stranke kancelara Sebastiana Kurza, koji je u koaliciji s Zelenima.)
Treba istaći, da su rezoluciju pokrenule političke stranke kao što su: ÖVP (narodnjaci), SPO (socijalisti), Zeleni i liberalni NEOS, a kako prenose mediji, i Slobodarska stranka koja se post festum pozvala „na pogrešku u glasanju““. Kod izglasavanja rezolucije protiv komemoracije žrtvama Bleiburga, jedina stranka koja je spasila politički i demokratski obraz Austrije je Slobodarska stranka, čiji su se zastupnici „glasnim povicima“ u parlamentu suprotstavili rezoluciji. Zastupnici Slobodarske stranke Hannes Amesbauer i Dagmar Belakowitsch su „upozorili na to da je riječ o skliskom terenu te da treba paziti kako se n bi ograničila sloboda okupljanja i izražavanja“.
Amesbauer je upozorio svekoliku austrijsku javnost a „je arogantno“ od parlamenta „da odlučuje kakva okupljanja želi“. Njegova kolegica Dagmar Belakowitsch „istaknula je da austrijska demokracija podrazumijeva i podnosi pluralizam mišljenja te dodala kako su se mnogi sudionici komemoracije usprotivili tom da ih se etiketira kao fašiste“.
Usvajanjem rezolucije austrijskog parlamenta „protiv održavanja komemoracije na Loibaškom polju“, sramotni je čin za austrijsku državu prije svega, austrijsku politiku i demokraciju u toj zemlji, a naposljetku to je uvreda prvenstveno prema svim žrtvama na Bleiburgu kao i svima onima koji svojim dolaskom na Bleiburg svake godine odaju počast žrtvama komunističkog totalitarizma. To je uvreda za hrvatsku državu i hrvatski narod, kao i Hrvatski sabor koji je pokrovitelj komemoracije. Austriji mora biti jasno, da nikakvim rezolucijama ne može zatrti sjećanje na pogibiju ili bolje rečeno pokolj vojnih zarobljenika, žena, djece, staraca i svih ostalih nesretnika, koji su izmasakrirani od strane partizana. Isto tako, austrijskom premijeru Kurzu mora biti jasno da donošenjem rezolucije o zabrani komemoracije žrtvama Bleiburga, neće nikada biti zaboravljeno da se to sve dešavalo na austrijskom tlu, i zabranjivati sjećanje na partizanski pokolj nije ništa drugo nego li novi totalitarizam u kojem se – gle čuda – čak i biraju demokratska sredstva.
Ovom prilikom želim istaći da me osobno vrijeđa, ako i mnoge Hrvate, taj sramni čin Kurza i njegove vlade te većine političkih stranaka u austrijskom parlamentu, jer osobno nemam apsolutno ništa niti s partizanima niti ustašama, a isto tako ovom prilikom želi istaći, niti moji roditelji, a niti moj djed rođen 1905. godine, niti moja baka rođena 1909. godine, nisu imali nikakve veze niti s partizanima niti s ustašama. Borili su se da prežive i da prehrane šestoro djece, odgoje ih, odškoluju i da žive život dostojan čovjeka koliko je to moglo biti moguće u tim i takvim ratnim prilikama drugog svjetskog rata.
Za Kurza i austrijsku državu nema nikakvog opravdanja glede donošenja rezolucije kojom se želi ne samo zabraniti već i ukinuti komemoracija za žrtve Bleiburga. Kurz i njegovo političko društvo oko njega duboko su povrijedili osjećaje mnogobrojnih Hrvata koji samo žele svake godine obilježiti sjećanje na stradale na Bleiburgu, te svim žrtvama odati počast i da se takvo nešto više nikada ne ponovi. Hrvatski narod dao je velike žrtve kroz gotovo deset stoljeća, koliko smo bili bez države, i kroz to vrijem hrvatski narod je u mnogim slučajevima ginuo za tuđe interese, pa tako i austrijske, za vrijeme zajedničke države Austro Ugarske. Kurza kao premijera i sve one koju su glasali za rezoluciju protiv daljnjeg komemoriranja žrtava stradalih na Bleiburgu može biti sram, a od aktualne hrvatske vlasti i ministra vanjskih poslova Radmana očekujem protestnu notu prema Austriji. Nakon ovakvog skandaloznog čina austrijskih političara na čelu s premijerom Kurzem, i svaka isprika Hrvatskoj ne bi opravdala jedan takav totalitarni čin austrijske recentne politike.
Miljenko Jerneić