BIJEDA HRVATSKE POLITIKE

                Jedan moj prijatelj – koje li slučajnosti, i sam  je zagorac poput mene – skrenuo mi je pažnju na intervju koji je objavljen na portalu „Narod“, a glavni protagonist je naš uvaženi akademik Davorin Rudolf. Naslov teksta je: „Gospodarski pojas bio je cijena koju smo platili kao ulaznica za EU.“ Objavljen je 30. rujna 2019. godine.

                Pročitavši gore spomenuti tekst-razgovor s akademikom Rudolfom, naprosto sam ostao zatečen. Prvo nekim tvrdnjama našeg uglednog profesora, a nekada i političkog aktera iz vremena stvaranja hrvatske države. A drugo, saznanjem kakvi su to sve politički bijednici vodili hrvatsku državu i zastupali interese hrvatskog naroda, koji su bili sve, samo hrvatski ponajmanje.

                Na postavljeno pitanje: „U čemu se ZERP razlikuje od gospodarskog pojasa?“, akademik Rudolf odgovara: „naš ZERP je gotovo u cijelosti poput gospodarskog pojasa . u odluci Sabora o ZERP-u 2003. godine sadržana su gotovo sva prava koja bi Hrvatska imala da je proglašen gospodarski pojas. U definiciji ZERP-a nije spomenuto podmorje, ali je kazano da će snagu pravnog režima u morskome pojasu ZERP-a istodobno primjenjivati suverena prva iskorištavanja nafte i plina iz podmorja hrvatskog epikontinetskog pojasa koji ne obuhvaća more već morsko dno i podzemlje od naše državne morske granice do granice s Italijom.“

                Ako je nešto „gotovo u cijelosti“ poput nečeg drugog, to još uvijek ne znači da je to nešto isto kao i to drugo već ipak postoji razlika i to ne bilo kakva, već velika. Za zaštićeni ekološki-ribolovni pojas ili skraćeno ZERP, Rudolf kaže: „To je izmišljotina koja je unijela zabunu u hrvatskoj javnosti. I danas nas zbunjuje. Nitko u svijetu ne rabi taj naziv osim nas. Zašto je uporabljen zna valjda jedino ministar u Vadi koji je pripremao nacrt zakona.“

                Budući da osobno poznajem akademika Rudolfa i cijenim ga kao znanstvenika, nisam mogao da ne reagiram na njegove konkluzije kada su u pitanju ZERP i gospodarski pojas. I sam, akademik Rudolf za ZERP kaže da je „izmišljotina“, naravno, sigurno ne znanstvenika već naših političkih bijednika i veleizdajnika Hrvatske koji su proglasili ZERP umjesto gospodarskog pojasa. O tome, tko su politički krivci za proglašenje ZERP-a, Rudolf u svom intervjuu kaže: „odluku o uspostavljanju ZERP-a potpisao je 2003. predsjednik Hrvatskog sabora i lider Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić, predsjednik Vlade bio je Ivica Račan, predsjednik SDP-a, a odluku iz 2008. predsjednik sabora i član HDZ-a Luka Bebić, a premijer je bio predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.“

                Tu se pokazuje – po ne znam koji puta – da je znanost ogledalo gluposti političara koji se skrivaju od znanosti, bježeći pred njom  kao vrag od kada. To se najbolje vidi, kada su u pitanju hrvatski političari kao izraziti primjer ljudske gluposti u kojoj s eoni najbolje osjećaju, kao riba u vodi. U potpunosti se slažem s akademikom Rudolfom „da su razlozi za odgodu proglašenja gospodarskog pojasa političke naravi“. Ali se ne mogu složiti s akademikom Rudolfom „da je priča o gospodarskom pojasu završena“. Ta priča nikada neće biti završena dok je nas koji mislimo hrvatski to jest u interesu hrvatske države i hrvatskog naroda. Ta priča bit će završena onda kada će Hrvatska proglasiti gospodarski pojas. Tako dugo dok to hrvatska politika ne učini, ne možemo govoriti o hrvatskoj državi kao samostalnoj, slobodnoj i suverenoj. Fućka se meni – a isto tako mislim i većini hrvatskog naroda – što će Talijani reći i kako će reagirati na proglašenje gospodarskog pojasa Hrvatske, jer time se opterećuju samo politički praznoglavci, politički slabići, tuđe sluge i dodvorice. Sadašnja hrvatska recentna politika nikada nije bila jadnija i bijednija, o čemu pišem i u svojoj najnovijoj knjizi: „Bijeda hrvatske politike“. Hrvati nisu imali svoju državu gotovo deset stoljeća, a sada kada smo s Tuđmanom stvorili hrvatsku državu, prijeti nam opasnost da ju zauvijek izgubimo. Nikada u svojoj povijesti , hrvatski narod nije imao toliko političkih izdajnika i nesposobnih političara, kao što ima danas, i to je najveća opasnost za sigurnost i opstanak hrvatske države. Treba otvoreno i javno reći, bez uvijanja i celofana, da su najveći krivci što danas nemamo gospodarski pojas hrvatski političari post festum Tuđmanove ere. Ti politički nikogojevići učinili su štete u ovih dvadesetak zadnjih godina više nego li itko u povijesti vlastitom hrvatskom narodu u kojega se kunu, a nisu za drugo nego li da u Remetincu trunu.

                Ne proglašenjem gospodarskog pojasa, Hrvatska prema izračunu pojedinih znanstvenika godišnje gubi oko milijardu i pol eura. Taj novac bio bi dostatan da bez ikakvog napora a limine riješimo pitanje demografske politike i nabavimo eskadrilu borbenih aviona, naravno F-35, za naše hrvatsko zrakoplovstvo!

                A što se tiče hrvatskih znanstvenika, nitko njima ne spočitava, d asu odgovorni za ne proglašenje gospodarskoga pojasa, ali gospodo moja znanstvenici, trebate paziti na svaku svoju izgovorenu riječ, jer svaka vaša izgovorena riječ treba biti na mjestu. Isto tako trebali bi kao znanstvenici daleko više biti prisutni kako u javnosti tako i u politici te biti ustrajni u svojim znanstvenim uvjerenjima. Trebate uvijek biti brana protiv političkog diletantizma i bez kompromisa služiti hrvatskim nacionalnim interesima. Samo tako ispunit ćete u potpunosti svoju znanstvenu zadaću.

                                                                                                                                                             Miljenko Jerneić