BITI ILI NE BITI
I prije pojave korone svijet se nalazio u jednoj velikoj političkoj, gospodarskoj i socijalnoj krizi. Korona je „samo pomogla“ da se bolje vide, ali i nažalost osjete posljedice jedne takve sveopće svjetske depresije. Europska unija u mnogim kriznim situacijama koje su se dešavale kako unutar nje same tako i na periferiji – jugoistok Europe – pokazala je da nije sposobna riješiti probleme u svom dvorištu, od zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini (Daytonski sporazum); sloma velikosrpske miloševićevske politike bombardiranjem Srbije od NATO snaga na čelu sa SAD-om; pitanje samostalnosti Kosova i nakon svega toga trajno riješiti stanje u Bosni i Hercegovini, ali i najnovije – omogućiti crnogorskom narodu da sačuva svoju državu, opet pred naletom velikosrpske politike.
U svojim knjigama pisao sam o Europskoj uniji u svim mogućim aspektima njezine faličnosti, o nemogućnosti da jedna takva umjetna tvorevina duže postoji, jer sve što je umjetno kratko traje i pitane je samo vremena kada će se Europska unija raspasti i time prestati postojati. Usporedio sam Europsku uniju s bivšim SSSR-om i Jugoslavijom koje su isto tako bile umjetne tvorevine i nisu dugo trajale, a kamoli opstale. Da je tome tako, u svom intervjuu Večernjem listu od 21. studenoga 2020. godine, pod naslovom: „Pravo je pitanje hoće li EU postojati za 10 godina“, potvrđuje nam Gordon Bardos, američki stručnjak za Balkan, te posebno ističe kako su Brexit, migrantska kriza i COVID-19 strahovito „napregnuli Uniju“, a spominje i Sorosa koji je prošle godine za Europsku uniju rekao da „sve više izgleda kao Sovjetski savez prije raspada“. O svemu tome Bardos kaže: „Predložak povijesti od 1789. sugerira da se svaka europska struktura moći i geopolitičkog poretka raspala ili je bila zamijenjena svake dvije do tri generacije. Ako se taj predložak nastavi i pretpostavimo li da se posljednje restrukturirane dogodilo 1989., vjerojatno smo pred takvom promjenom europskog poretka ili usred nje. Očigledno, Brexit, migrantska kriza i COVID-19 strahovito su napregnule Uniju kakva sad postoji. Baš je prošle godine George Soros rekao da EU sve više izgleda kao Sovjetski savez prije raspada. Tako da je i više nego pošteno pitati hoće li uopće biti Europske unije kojoj bi se te balkanske države mogle pridružiti za 10 ili 20 godina“.
Da li je svega toga svjesna hrvatska recentna politika s Plenkovićem na čelu!? Ako jeste, onda se moramo zapitati kako to da Hrvati sile, to jest da se odreknu kune i da uvedu euro. No i ovaj slučaj silovanja hrvatskog naroda kada je u pitanju kuna koje se „moramo odreći“ u korist eura, samo pokazuje da smo mi Hrvati u stanju odreći se svega, pa i same hrvatske države. Hrvati se nipošto ne smiju odreći svoje valute smo zato, jer to želi nekolicina prodanih duša koji bi prodali i vlastitu mater za svoje osobne interese i politike. Hrvati sami na referendumu moraju odlučiti što žele, zadržati svoju hrvatsku valutu kunu ili uvesti umjesto kune euro kao novo platežno sredstvo u svojoj hrvatskoj državi. O tome ne može i ne smije odlučiti politika već hrvatski narod na referendumu. Kina ili euro, pokazat će da li je Hrvatska stvarno demokratska zemlja.
U posljednje vrijeme hrvatski novinari poput Davora Ivankovića – zagovara kupnju francuskih borbenih aviona RAFALE – Denisa Romca – piše hvalospjeve o francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu – pa se stoga moramo zapitati, ne pripremaju li to oni nas Hrvate, da što bezbolnije prihvatimo danas-sutra-za nekoliko mjeseci – odluku Plenkovića i ostalih francuskih đaka oko njega, da je za nas Hrvate najbolje kupiti taj francuski borbeni avion!?
Sve osim kupnje američkim borbenih aviona F-16 bilo bi pogubno za Hrvatsku i hrvatski narod. Kada bi se Hrvatska odlučila za bilo koji drugi borbeni avion, a ne za F-16, tada bi Hrvatska u SAD-u zauvijek izgubila, možemo to slobodno reći najjačeg partnera kako u politici tako i u svemu ostalome. Kupnja bilo kojeg drugog aviona – osim F-16 – bilo bi prvo političko samoubojstvo za Hrvatsku. U svemu tome treba reći glasno i jasno, da Hrvatska nikad nije bila Francuzima mila kao što je to na primjer Srbija, pa stoga isto tako Hrvatska mora u svakoj situaciji gledati svoje hrvatske nacionalne interese, a za takvo nešto ne treba se ulagivati nikome pa ni Francuzima i njihovom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Macron se zalaže za politiku Europske unije samo zbog toga, kako bi Francuska bila broj jedna u svemu, pa i u obrani te iste Europske unije i zbog svega toga ne želi veću prisutnost SAD-a na europskom tlu. Njemačka ne može i nikada neće moći – zbog svoje prošlosti – razviti svoja krila i poletjeti, a kada bi joj to „slučajno“ i uspjelo, doživjela bi sudbinu Ikara.
U iluziji žive oni koji smatraju da je Europa=Europska unija, a onda i da se takva umjetna tvorevina kao što je Europska unija može suprotstaviti Rusiji, sutra Kini i prekosutra tko zna kome. Povijest je pokazala da bez SAD-a, Europa a niti svijet u cjelini, ne mogu riješiti niti jedan veći svjetski problem. Oni koji misle da je to moguće, krivo misle i to je još jedan od razloga da Hrvatskoj nije mjesto u Europskoj uniji čiji se miris truleži već osjeća od Francuske, preko Njemačke i tako redom u svim njezinim članicama.
Ono što je već odavno Hrvatska trebala učiniti, a nije, da od Srbije traži ratnu odštetu i to ne 43 milijarde eura kao što to na naslovnoj stranici donosi jedan politički tjednik, već puni iznos ukupne ratne štete koja iznosi 252 milijarde dolara. Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku, Srbi su ubijali hrvatske građane u Hrvatskoj, Srbi su rušili i razarali hrvatske gradove i domove, i Srbima se za ta zlodjela mora ispostaviti puni iznos ratne odštete bez ikakvog popusta. Naplata ratne odštete od Srbije za Hrvatsku je biti ili ne biti.
Miljenko Jerneić