Poštovani gospodine Jović!

                Vaša knjiga „Rat i mir“ pravi je primjer kako se krivo misli u pokušaju mišljenja istine ili mišljenja samog. Ujedno to je knjiga koja pokušava uvjeriti čitaoca da u Hrvatskoj nema slobode, ali tim pokušajem upravo se postiže suprotan učinak. Vi na str. 391. kažete: „…..mi i dalje osjećamo da nemamo dovoljno slobode. Slobode nikad nema dovoljno.“ Točno je, da slobode nikad nema dovoljno niti će je biti u apsolutnom značenju nje same, jer biti slobodan znači oslobađati se u svakom trenutku bivstvovanja sebe samog. Bez sloboode ne možemo govoriti o čovjeku niti čovjek bez slobode ne može sebovati sebe samog to jest sebstvo. To uopće nije sporno! No, mene brine Vaša konstatacija: „mi i dalje osjećamo da nemamo dovoljno slobode.“ (ibidem srt. 391.) Na koga se to „mi“ odnosi?! Da li na građane Republike Hrvatske, da li samo na neke grupe građana ili pak samo na nacionalne manjine ili neke od nacionalnih manjina ili pak samo na Srbe?

                Vaša knjiga je neuspjeli pokušaj da se Domovinski rat prikaže kao mit, jer Domovinski rat je sve samo ne mit. Da, Vi smatrate Domovinski rat mitom te ga želite kompromitirati na sve moguće načine i na kraju ga svesti na građanski rat, u hvala dragom Bogu propaloj Jugoslaviji – nije ništa drugo nego li zločin prema istini. Da je tome tako, možemo pročitati na str. 14. gdje Vi kažete. „ Rat je bio rezultat želje jednog specifičnog dijela tadašnjih elita, dizajnera identiteta i političkih vođa nacionalističke orijentacije da se Hrvati odvoje od Jugoslavije i Srba, a Srbi od Hrvata ( a u nekim slučajevima, i s vremenom sve više i od Jugoslavije). Mitske interpretacije služile su stvaranju rata, a rat je potom omogućio stvaranje mita.“

                Činjenice su profesore Jović bitno drugačije! Hrvati nisu željeli rat. Hrvati su željeli svoju hrvatsku državu bez rata, a granica u svemu tome je bila ili bolje rečeno minimum ispod kojeg se nipošto nije htijelo ići, je konfederalna Jugoslavija u kojoj bi Hrvatska imala svoju državnost kao i sve ostale Republike bivše Jugoslavije. Ali, (uvijek taj ali), službena srpska politika na čelu sa Slobodanom Miloševićem na to nije htjela pristati. Imputirati dr. Franji Tuđmanu da je želio rat kako bi se stvorila hrvatska država isto tako ne odgovara povijesnim činjenicama, jer upravo je Tuđman poduzeo SVE, ali baš SVE da do rata ne dođe i da se Hrvatska ne uvede u rat. Za takvo nešto Hrvatska nije bila niti spremna, jer nije bila naoružana niti je imala svoju vojsku, a međunarodna politika je uvela embargo glede nabave oružja. Veliki promašaj Vaše knjige profesore Jović je taj što Vi uopće ne govorite o Srbima iz Hrvatske koji su se uključili u obranu Hrvatske, u Domovinski rat, u hrvatske brigade u kojima je bilo između 9 000 i 10 000 Srba. Ja ih poštujem i skidam im kapu, jer su odlučili boriti se za slobodu, pravdu i istinu u Hrvatskoj. ( Vidi izvor, dr. Ante Nazor.) Mnogi Srbi su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Žalosno je, da njihova tijela nisu mogla biti sahranjena dostojanstveno, onako kako to priliči poginulim junacima o čemu piše Milan Ivkošić u Večernjem listu od 12.siječnja 2018. godine str. 24., citiram: „…u domovinskom ratu uz katolike branili i pravoslavci, a među njima i oni poginuli kojima su svećenici Srpske pravoslavne crkve uskratili pogrebni obred jer su im lijesovi bili pokriveni hrvatskim zastavama!“

                Hrvatska je bila napadnuta od srpsko četničke soldateske potpomognute JNA, koja je bila sve samo ne Jugoslavenska i narodna. Trebate pitati Srbe zašto su se i u tolikom broju (neki izvori govore i o 20 000!), uključili u Domovinski rat. Zato što su mislili da je to još „jedan od mitova“?!

                Vi i sami o JNA pišete na str. 18.: „ Za rat posebnu odgovornost snosi prije svega tadašnja Jugoslavenska narodna armija, koja nije čuvala mir, nego se s vremenom pretvorila u rezervoar kadrova i materijala za ratovanja.“

                JNA je od samoga početka kao i sama Jugoslavija bila floskula, a to se pokazalo u najboljem svjetlu kada se „narodna vojska“ stavlja na stranu srpsko četničkih hordi koje su napale Republiku Hrvatsku. Ja sam, profesore Jović ponosan što sam bio branitelj, što sam sudjelovao u Domovinskom ratu isto kao i 9 000 do 10 000 Srba koji su kao hrvatski branitelji sudjelovali u obrani Hrvatske.

                Svečano obilježavanje pobjede u Domovinskom ratu svake godine, nije nikakav mit niti hir Republike Hrvtaske, to je povijesna činjenica i kao takva slavit će se i obilježavati dok je Hrvata i hrvatske države, isto kao što se obilježava, već preko 300 godina Sinjska alka.

                Vi se profesore trudite iz petnih žila mitologizirati Domovinski rat i što se više trudite to ste sve više neuspješni u tome. Hrvatska je najmanje odgovorna za rat u Hrvtaskoj. Da je tome tako, Vi pišete na str. 23. i 24. gdje kažete: „Isto se odnosi i na pitanje odgovornosti drugih aktera, prije svega Srbije, za rat u Hrvatskoj. O tome također danas postoje vrlo dobre akademske studije, pa se u ovoj knjizi zbog toga ne bavimo tim pitanjima, ili barem ne u nekoj značajnoj mjeri. Da bih izbjegao potencijalne nesporazume s čitateljima, ističem da smatram političku klasu koja je upravljala Srbijom devedesetih godina, kao i dizajnere novog srpskog identiteta koji su djelovali za njen račun, izrazito odgovornima za ratove koji su se vodili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kritička evaluacija hrvatske politike koju iznosim u ovoj knjizi ni na koji način ne amnestira niti umanjuje odgovornoost tvoraca rata na srpskoj strani – prije svega Slobodana Miloševića i tadašnji vrh Srbije. To se isto odnosi i na druge aktere, kao što je vojni vrh tadašnje Jugoslavije, uključujući, prije svega, i Savez komunista Jugoslavije, koji se već sedamdesetih godina pretvorio u koaliciju komunista i suverenista, pa i nacionalista, te je uskoro postao predvodnik trendova koji su doveli do dezintegracije zemlje.“

                Jugoslavija je od samog početka bila promašaj! Zašto? Pa zato što je Jugoslavija stvorena kao umjetna tvorevina, tobože na bratstvu i jedinstvu. Jugoslavija je bila zabluda Slovenaca, Hrvata, Muslimana, Makedonaca i Crnogoraca, jer u toj državi ti narodi nikada nisu bili slobodni i svoji na svome. Jugoslavija je odgovarala samo Srbima do trenutka kad su uvidjeli da ne mogu stvoriti Srboslaviju i zavladati gore spomenutim narodima.

                SSSR, Čehoslovačka i Jugoslavija bile su umjetne tvorevine i kao takve nisu imale dugi vijek trajanja. Bilo je samo pitanje vremena kada će se raspasti, jer sve što je umjetno i na sili stvoreno nema budućnosti. Na umjetan način, voljom svjetskih političkih sila, pobjednica u drugom svjetskom ratu, nakon drugog svjetskog rata, 1949. godine podijeljena je i Njemačka država na dvije države: Saveznu Republiku Njemačku i Njemačku Demokratsku Republiku. Takvo nešto nije moglo dugo trajati i umjetno i na silu podijeljena Njemačka opet je postala jedna država.

                Europska Unija (o kojoj sam napisao četiri knjige) isto je danas umjetna tvorevina, i iz dana u dan EU se polako ali sigurno raspada. Nije slučajno (jer slučajnost ne postoji), Velika Britanija izašla iz Europske unije.

                Ne samo za Hrvate, nego i Slovence, Makedonce, Crnogorce, Albance i Muslimane (Bošnjake) Jugoslavija nije bila ništa drugo do njihova tamnica, a u najboljem slučaju maćeha. Jugoslavija je bila velikosrpski projekt kroz koji su Srbi htjeli vladati svim gore spomenutim narodima. Između ostaloga, zato se je i ranije raspala.

                Na str. 176. pišete: „Jest – ima i takvih izjava primjerice u njegovu (Tuđmanovu op. autora) obraćanju građanima prilikom povratka iz Ujedinjenih naroda 1992. Tada je rekao da rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela, da je odustala od svojih ciljeva, a prije svega od nezavisnosti. Najizravnije svjedočanstvo njegove proratne politike bila je naravno, Oluja, za koju je tražio da zada takve udarce Srbima da se oni od njih ne oporave. To je poslije i učinjeno, upravo kako je on tražio.“

                Kao znanstvenik i profesor Vi kažete da je Tuđman rekao da rata ne bi bilo…. zbog čega niste dali čitav citata iz kojeg bi se to moglo vidjeti?! Vi ste ipak znanstvenik i profesor, ali u ovom slučaju niste. Isto tako na str. 177. i 178. govorite o izjavi Boljkovca koji, kako Vi pišete, izjavljuje da su Hrvati bili ti koji su prvi napali Srbe i Jugoslaviju, a ne obrnuto – kako se danas govori o „mitu“ o Domovinskom ratu. Gdje i kada je to rekao? Gdje Vam je citat za tu opasnu i smišljenu insinuaciju?

                Dalje, na str. 179. tvrdite: „Rat je stvoren da bi se poremetio normalan život gradova koji su bili primjer suživota, mira i tolerancije. Vukovar je razoren zato da bi ga se kaznilo zbog njegove multietičnosti.“ Pa tko je napao i razorio Vukovar profesore Jović?! Vukovar je napala i razorila srpsko četnička soldateska potpomognuta sa JNA, koja nikada nije bila narodna, već prije svega srpska!

                Na str. 203. opravdavate atentat na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a u jugoslavenskoj skupštini tobože da su „ironizirali i minimizirali tu pobjedu i te žrtve“ – misli se na prvi svjetski rat. To je krajnje degutantno, najblaže rečeno, a prije svega netočno. Još jedna od Vaših besmislica i zabluda.

                Na str. 221., fusnota 27. kažete da je „u svibnju 1991. Franjo Tuđman bio nesiguran želi li dovoljna večina građana Hrvatske punu nezavisnost.“ Ako je u što bio siguran, Tuđman je bio siguran da Hrvati konačno žele imati svoju državu. I Bogu hvala, danas je imamo.

                Na str. 293. želite opet zamagliti istinu o Domovinskom ratu, gdje spominjete Jasenovac, kojim hoćete sakriti istinu o Domovinskom ratu, a to je da „se Hrvatska u ratu morala braniti od komunističke ili srpske/jugoslavenske opasnosti s istoka i od „unutarnje pobune“ Srba u Hrvatskoj.“

                Vi profesore Joviću pokušavate u svojoj knjizi sakriti istinu, ne samo o Domovinskom ratu već i o tome da je Hrvatska bila napadnuta od Srbije kao agresora i okupatora, koji su vojnim putem kanili osvojiti Hrvatsku. Vi to možete pisati i govoriti u Hrvatskoj koja je slobodna zemlja, jer da to nije tada bi bili uskraćeni za takve tvrdnje.

                Što o Vama misle znanstvenici u Hrvatskoj i mnogi drugi, trebalo bi napisati knjigu o tome. Gojko Borić, poznati hrvatski novinar u „Hrvatskom listu“ od 28. prosinca 2017. godine o Vama piše: „Dejan Jović nastavak je srpske agresije drugim sredstvima. Zašto u Hrvatskoj nitko ne poduzme nešto da taj ideologizirani pseudoznanstvenik koji iznosi notorne laži o Hrvatskoj i vrijeđa hrvatski narod i njegove branitelje, bude odstranjen sa zagrebačkog Sveučilišta? Zamislimo da bi netko sličan Joviću isto govorio o osamostaljenju Slovenije, Estonije, Letonije, Litve i Slovačke. Ne bi dugo ostao na poziciji državnoga sveučilišnoga profesora, već bi bio odstranjen sa zagrebačkog Sveučilišta koji plaćaju hrvatski porezni obveznici.“

                Profesore Jović! Mislim da je svaki daljnji komentar suvišan.

U Zaboku, 17. siječnja 2018.           

                                                                                                                                                                                                       Miljenko Jerneić