JOŽEK I FRANCEK

JOŽEK I FRANCEK

                Konačno su kompletirane i objavljene pravovaljane kandidacijske liste kao i zbirne liste kandidata, te hrvatski građani imaju priliku vidjeti, što se to, od pojedinih političkih stranaka nudi građanima Republike Hrvatske. Prema izvješću Državnog izbornog povjerenstva potvrđene su 192 liste na kojima je prisutno 2669 osoba, a za jedno zastupničko mjesto u Saboru konkurira 17 kandidata. Od svih lista, imamo 95 samostalnih lista i 92 liste koalicije političkih stranaka, a 5 je nezavisnih lista. Jedna od karakteristika ovih predstojećih parlamentarnih izbora je porast starosne dobi kandidata, koja u prosjeku iznosi 48,6 godina, na prošlim je bila 47,4 godine, a na izborima 2015. godine je prosjek bio 44,5 godina.

                Veliki broj građana, još prije objavljivanja kandidacijskih lista odlučio je za koga glasovati, a među takvima je i moja malenkost, ali isto tako postoji dio građana koji naprosto ne zna kome dati svoj glas od tih silnih kandidata i lista.

                Od svih političkih stranaka, zasigurno je najbolji posao napravio HDZ, koji je, kada analiziramo sve liste, zaista mudro i politički optimalno sastavio liste kandidata, na kojima je istaknuo liste kandidata poput povjesničara Ivice Ive Lučića u prvoj izbornoj jedinici. Lučić u svom intervjuu u Večernjem listu od 15. lipnja 2020. godine, između ostaloga kaže da „opasnost“ ne prijeti  od Škore i njegove družine te njihove politike, za koju ističe da je „više odraz nerazumijevanja stvarnih odnosa i frustracije jednog dijela javnosti, nego što je promišljen i razrađen politički program“. Lučić glavnu opasnost vidi u koaliciji koja se okupila oko SDP-a. Mnogi politički analitičari slažu se da je HDZ u sastavljanju svojih lista „napravio dobru stvar za stranku time što je na liste postavio neke od svojih unutarstranačkih protivnika i disidenata“, što posebno ističe kolumnist Novog lista (17.lipnja 2020.) Zlatko Crnčec. Stavljanje na liste Mire kovača, Steve Culeja i Davora Ive Stiera, pokazuje da HDZ nije bio politički isključiv u sastavljanju lista, bez obzira što su ova trojica bili Plenkovićevi oponenti i konkurencija na unutarstranačkim izborima HDZ-a. Tu je HDZ pokazao jednu širinu, političku trezvenost i nadasve mudrost, što bi HDZ-u moglo pomoći da bude pobjednik na predstojećim parlamentarnim izborima. HDZ je ušao u kampanju s programom „Sigurna Hrvatska“, te time dao do znanja svim biračima, da je HDZ jednina politička snaga koja hrvatskoj državi i hrvatskim građanima garantira sigurnost, stabilnost, prosperitet, a nadasve budućnost. HDZ ne treba brinuti – kako navodi Denis Romac u Večernjem listu od 17. lipnja 2020. godine da „birači na biralištima biraju političke opcije, a tek onda ljude koji te opcije predstavljaju“, jer od svih političkih opcija koje se nude hrvatskim građanima, politička opcija HDZ-a je daleko ispred svih. Zašto je tome tako!?

                HDZ je u obnašanju vlasti u svom mandatu koji je na isteku, pokazao da se može uhvatiti u koštac sa svim problemima, bilo da su to unutarstranački problemi, problemi s pojedinim ministrima u Vladi, i to je vrlo značajno i indikativno. HDZ-ova Vlada je na najbolji mogući način pokazala kako se treba nositi protiv korone, to jest pandemije COVID 19. HDZ je u svim „stani-pani“ situacijama reagirao brzo, promptno i energično. Problemu nije dao da se razmaše, već ga je a limine rješavao. I u tome se vidi politička, ali i svaka druga spremnost i sposobnost HDZ-a.

                Za razliku od HDZ-a koji na parlamentarne izbore izlazi samostalno, SDP je oko sebe okupio koaliciju političkih stranaka pod nazivom „Restart“. Već kod samog imena koalicije SDP i drugovi načinili su grešku, jer su odabrali ime koje ih već na samom početku, otkriva kao političku opciju još uvijek opterećenu ideologijom, političkom opcijom koja je isključiva i retrogradna, te koja živi još uvijek u vremenima koja su, hvala dragom Bogu, daleko iza nas.

                Bernardić je za razliku od Plenkovića, koji je kod sastavljanja kandidacijskih lista pokazao fleksibilnost, uključivost, političku pragmatičnost i nadasve mudrost – kod sastavljanja kandidacijskih lista Restart koalicije napravio veliki Gaf, jer je van lista ostavio jake ljude koji bi mu donijeli koji postotak više u glasovima birača. Jednu od najvećih gluposti kod sastavljanja lista Bernardić je napravio u trećoj izbornoj jedinici, jer je izostavio sadašnjeg gradonačelnika Grada Pregrade  Marka Vešligaja koji je pravi primjer modernog socijaldemokratdskog političara, koji je mlad i nije ideološki opterećen niti zatrovan. Mladi zagorski političar koji ima rezultate u svom gradu pregradi, gdje je gradonačelnik već desetak godina. S kandidacijskih lista Bernardić je izostavio i Ranka Ostojića, te sve one, koji su kakti Milanovićevi ljudi iz vremena kad je Zoran Milanović obnašao funkciju premijera Hrvatske. Nadlaje, Bernardić i društvo nisu uspjeli u svoju koaliciju dovesti Radimira Čačića, koji na izbore u 3. izbornoj jedinici izlazi s koalicijom političkih stranaka, a kojoj su se priključile ptice selice, Anđelko Topolovec i Marija Puh.

                HDZ i SDP sa drugovima, od birača će dobiti najveći broj glasova. To je neminovno, no ipak nameće nam se pitanje koje bi još političke stranke mogle uzeti nešto mandata, gore spomenutim političkim strankama. To bi i prije svega mogle biti dvije političke stranke desne političke provinijencije – Domovinski pokret i Most. Tako se je barem činilo, dok na temu nisu došle žene, gdje s eje Škoro kao predsjednik Domovisnkog pokreta, ali i glavni „kapitalac“ Mosta Nino Raspudić, obrukali ne samo kod ženske populacije, već i kod muškog svijeta. Zbog svojih izjava o ženskim pitanjima, pa i samim ženama (nije to pitanje samo pobačaja), dobili su „srednji prst“ bivše predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović kao i velikog broja ostalih žena u Hrvatskoj. Na RTL televiziji, 19. lipnja 2020. godine, politički analitičar Žarko Puhovski o izjavi Škore rekao je da je glupa, a govoreći u tom kontekstu dotaknuo se i hrvatske desnice za koju je rekao da je primitivna.

                Na tu temu u Novom listu od 19. lipnja 2020. godine, u svom članku: „Ženama ne treba geto“, Tihana Tomičić prokomentirala je izjave Miroslava Škore i Nina Raspudića, pa tako, između ostalog u svom članku ističe: „Petljao bi se u ženska prava? Prvo promijeni spol, pa se onda javi ta riječ – to je jedini odgovor koji bi od ženskog biračkog tijela Škoro i Raspudić na to trebali dobiti. Ako ne želiš abortus, koristi kontracepciju, ili otiđi na vazektomiju, jedan je od riječkih grafita koji im također može biti poučan.

                Politička pozicija u kojoj se žena koja želi otići na pobačaj „mora prije toga savjetovati sa svojom obitelji, čak i ako je silovana“, koja pritom dolazi iz muških usta, tragično je vraćanje Hrvatske na prethistorijsko ognjište. Hej dečki, tamo smo već bile, prije sto ili dvjesto godina, i ne vraćamo se nikad više.“

                Tihana Tomičić osvrnula se na kraju svojeg članka i na forsiranje ženske kvote od strane SDP-a, o čemu kaže: „SDP forsira žensku kvotu do apsurda. Kome lažete da vam je do toga stalo? Klasična promocija ženske kvote, kao pozitivne diskriminacije za tzv. podzastupljeni spol, potpuno je povijesno prevladana, ako neka država namjerava samu sebe nazivati progresivnom. „Podzastupljeni spol“ – što bi to uopće bilo.

                Ženama nije potreban geto da bi u njemu bile sigurne, nego sloboda – sloboda da biraju s kim će i kako živjeti, u koju će partiju upisati, kakvu će profesiju birati, na koju će se funkciju kandidirati, i na kraju koliko će imati djece, i hoće li uopće. Svakoj ženi pojedinačno, to neće  proklamirati ni Škoro ni Forum žena SDP-a. Ne utvarajte si takve tlapnje.“

                Domovinski pokret je na svoje liste uvrstio komedijaše poput Željka Pervana u prvoj izbornoj jedinici (4. mjesto) i Davora Dretara u trećoj izbornoj jedinici (1. mjesto),  s kojim a se ljudi sprdaju, a naročito je to prisutno, kad je u pitanju Davor Dretar koji sanja pusti sanak, kak bu morti ušel u Sabor, bez obzira kaj od njega Zagorci delaju bedaka, isto kak je on mnogo puta napravil bedake od Zagoraca. Dobar prikaz dr. Nine Raspudića dao je dr. Slaven Letica u svom tekstu: „Ako i bude izabran u sabor, dr. Nino Raspudić bit će tek jedan od brojnih saborskih „majstora ničega““, koji je objavljen u Hrvatskom tjedniku broj 821 od 18. lipnja 2020. godine, pa preporučam svima onima koji su namjeravali dati glas Raspudiću, da prije toga pročitaju gore spomenuti tekst.

                Za Domovinski pokret i Most kao dvije političke stranke desne političke provinijencije loše je što svaka od njih izlazi samostalno na parlamentarne izbore, umjesto da su postigle zajednički dogovor i na parlamentarne izbore izašle zajedno, u koaliciji, je bi time bili daleko snažniji, a i opasniji po svoje glavne političke takmace. Ovako, jedan šumom drugi drumom, postići će znatno lošije rezultate, što u jednu ruku nije loše, jer će time vidjeti svoju pravu snagu i vrijednost.

                Ostale političke stranke nisu vrijedne spomena, jer za njih neće ostati ni mrvice na stolu nakon parlamentarnih izbora koji se trebaju održati 5. srpnja 2020. godine.

                Pa kome onda dati glas i povjerenje, te biti siguran da smo učinili dobro ako glasamo za onu političku stranku koja nam se čini najbolja u širokoj paleti hrvatske političke ponude svega i svačega.

                Za odgovor neka vam posluži anegdota glede predstojećih parlamentarnih izbora, priča koju sma čul dok sam sedel i čital novine u svom omiljenom zabočkom kafiću. Priča ide ovak.

                Pita Joža Franceka: „Čuj Francek, za koga buš ti glasal na izborima?“ „Jožek moj dragi, ZNA SE kome bum ja dal svoj glas“.

„Francek, ali ja to niš ne razmem. Nemam pojma o ZNA SE, pa tera je te stranka?“

„Jožek, to ti je HDZ.“

„Hvala ti Francek, zdaj se znam. Hrvatska do Zemuna.“

Miljenko Jerneić