NEVJERNIK NA PANTOVČAKU
Tek što je ustoličen za predsjednika, Zoran Milanović pokazao je svoju pravu ćud. Od same inauguracije koje je bila dno dna, hrvatska javnost ponovno je osupnuta micanjem svih bista s Pantovčaka. Dok su njegovi drugovi – od novopečenog predsjednika – očekivali da na Pantovčak vrati Tita, Milanović je uklonio sve preostale biste: kralja Tomislava, Mažuranića, Strossmayera, Starčevića, Radića, Stepinca i Tuđmana. Očito je da za Milanovića ne postoji hrvatska tradicija i hrvatska povijest, jer naravno, Zoran je ateist ili bolje rečeno nevjernik, pa shodno tome želi tako i predsjednikovati. Prije toga, nevjernik je ukinuo i Počasnu bojnu Hrvatske vojske. Kaj drugo možemo očekivati od Milanovića koji, uz to što je nevjernik, za Hrvatsku kaže da je „slučajna država“. Ali Milanović nije slučajno postao predsjednikom hrvatske države-. To je bio dugo pripremani projekt, na čijem čelu su bili masoni, a najveći krivac za instaliranje Milanovića je hrvatska desnica koja je nevjernika dovela na Pantovčak.
Plenković je bio potpuno u pravu kada je rekao da je glas za Škoru, u stvari glas za Milanovića. A da je Škoro bolji „pjevač“ nego li političar, pokazao je slanjem poruke hrvatskom puku da svoj glas u drugom izbornom krugu daju nepostojećem broju tri. Tako nešto može izreći samo neka politička analfabeta. A da nema pameti kod hrvatske desnice, vidljivo je i kod Ruže Tomašić koja je za Kolindu rekla da to nije to i da Kolinda neće dobiti njezin glas. U vrzino kolo upala je cijela hrvatska desnica, koja je najveći krivac što danas imamo nevjernika za predsjednika. Zna se, da tko s vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju. Hrvatska desnica omogućila je Milanoviću da slijedećih pet godina obnaša funkciju predsjednika Republike Hrvatske, pa se svako normalan pita što će uopće ostati od Hrvatske nakon pet godina mandata Milanovića. Kako je krenuo s ukidanjem-mijenjanjem protokola inauguracije, pa onda ukidanjem Počasne bojne Hrvatske vojske, te micanjem bista hrvatskih povijesnih ličnosti, od nevjernika u njegovom petogodišnjem mandatu možemo očekivati i da ukine hrvatsku državu, jer Hrvatska prema Milanoviću nije ništa drugo nego li slučajnost, pa valjda kao takva nije ni potrebna da postoji.
Hrvatska desnica svoju naivnost, ili bolje rečeno neznanje, pokazala je i davanjem svojih glasova u prvom krugu Kolakušiću, što je također pripomoglo da Milanović postane predsjednikom. Tu treba još spomenuti mnoge hadezeovce – kakti desničare – koji nisu svoj glas dali Kolindi već Milanoviću – na ovaj ili onaj način – glasanjem za njega osobno ili ne davanjem glasa Kolindi.
Sve u svemu, hrvatska desnica nema nikakav alibi glede pobijede Milanovića na predsjedničkim izborima. Hrvatska desnica glavi je krivac što imamo za predsjednika t što imamo, a kako stvari stoje ta politička i svaka druga agonija Hrvatske mogla bi potrajati i deset godina. Vjera u Hrvata nikada nije bila na nižim granama, a o slozi da i ne govorim. Zato danas imamo Paja Patka za predsjednika.
Sotonska masonerija učinila je pravi posao, a Hrvatima jedino ostaje vjera u Boga i hrvatska sloga.
Miljenko Jerneić