O Bože, da je bilo moći proniknuti u osjećaj, u misao, u onu beskrajnu bol, pa i onaj stid, ono poniženje tolikih naših nesretnih ljudi u zadnjim trenutcima njihove tragične sudbine!
Za onakvu propast države Hrvatske, za onakvo uništenje hrvatske vojske, za onakvu tragediju širokih slojeva hrvatskoga puka (uopće građanskih osoba) mora biti netko kriv!
Naše je mišljenje da je za to sve kriva, u prvom redu, hrvatska Vlada (zajedno s vojničkim zapovjedništvom) na čelu s dr. Antom Pavelićem!
Iz svega prethodno rečenog, nije teško zaključiti da je Pavelić bio nesposoban i kao vojnik potpuno sterilan, a kao političar politički nepismen, prava politička analfabeta. Paveliću nikad nije bilo stalo do hrvatske države i hrvatskog naroda, a to je najbolje pokazao pred sam kraj rata kada je poput bijesnog psa, podvijena repa, pobjegao iz Hrvatske te ostavio hrvatsku vojsku, hrvatski narod i hrvatsku državu na milost i nemilost partizanima. Pavelić nije dorastao političkom trenutku vremena u kojem je obnašao najviše vojne i državničke funkcije jer, jednostavno rečeno, nije bio sposoban voditi NDH, a nažalost, niti spasiti hrvatsku državu i sačuvati živote hrvatskog naroda. Kako bi se spasio, kao zadnja kukavica iskrao se iz Zagreba i pobjegao. Svojim je neznanjem i nesposobnošću sve rekao o sebi. Pobjeći i u odsutnom trenutku ostaviti hrvatski narod, hrvatsku vojsku i hrvatsku državu može samo ništarija.
Tko je i kakav je bio Pavelić prikazao je u svojoj knjizi „Hrvatski smrtni put“ na str. 482.-483. Mate Šimundić koji o Poglavniku piše: Pravodobno je smjestio obitelj u zapadnu Austriju, sada pošao k njoj. S najužom svitom ostavio je hrvatsku priestolnicu, vladu i Glavni stožer svoje vojske. Ni na koga nije prenio svoje ovlasti, niti je koga postavio zapovjednikom hrvatske vojske. Na biegu preko Slovenije ne bi ni u kakvu dodiru s vladom niti s Glavnim stožerom. Glavni zapovjednik dieli sudbinu svoje vojske, a on je kukavički ostavio na ciedilu. Dokazao time kako ne bi ni vriedan ni dostojan položaja koji je zauzimao. To mu poviest ne može oprostiti. (Citirano prema Ivanu Mužiću, fusnota broj 58.; 100.-101. str.)
Gledajući na Nezavisnu Državu Hrvatsku s vremenske distance, danas možemo slobodno reći da je hrvatska država imala četiri mogućnosti kako bi opstala, ali nažalost, zbog katastrofalne hrvatske državne politike za vrijeme Drugog svjetskog rata, kako one službene, tako i one opozicijske (HSS), te Pavelićevom političkom nesposobnošću, NDH je bila osuđena na propast. O tome izvrsno svjedoči Vinko Nikolić u svojoj knjizi „Tragedija se dogodila u svibnju…“ (knjiga prva, Školske novine, Zagreb, 1995.; 35. str.) i o toj i takvoj pogubnoj i promašenoj politici, koja je živjela u iluzijama, piše: KATASTROFALNA hrvatska politika za vrijeme rata, i ona domovinska, ustaško-režimska, kao i ona opoziciona, stranačka HSS-ovačka, stavila je hrvatski narod u krvničke ruke jugoslavenskih partizana, kao ovce za klanje.
Političari HSS-a naivno su i iluzorno vjerovali, u pregovorima s komunistima, da će s njima dijeliti vlast, no nisu poznavali komunizam: on s nikim ne dijeli vlast! (ibidem 35. str.)
Zašto je Staljinova ponuda bila jedino prava i realna mogućnost za spas NDH? U toj političkoj opciji hrvatske oružane snage, kao i cjelokupno stanovništvo NDH, ne bi imali uopće nikakvih ljudskih i gotovo zanemarivo malo materijalnih gubitaka. Crvena Armija zauzela bi Trst, a samim bi time i Trst postao sastavnim dijelom NDH. Nikada ne bi došlo do nastanka Jugoslavije i Hrvatska bi kao država bila – zbog svojeg geostrateškog položaja – najvažniji politički faktor u ovom dijelu Europe.
Srećom, Hrvati danas imaju svoju državu koju su izborili u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine i to zahvaljujući, u političkom smislu najviše, dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku koji je znao kao političar i povjesničar da Hrvatske nema bez jedinstva i sloge svih Hrvata. Zato je pozvao sve Hrvate – unuke i djecu ustaša i partizana, Hrvate iz emigracije i Hrvate u domovini – da budu jedinstveni i složni jer samo tako Hrvati mogu pobijediti u ratu srpske horde s istoka koje su tada, a to žele i danas, htjele oteti hrvatske teritorije te tako stvoriti Veliku Srbiju. Kada je bio u pitanju opstanak hrvatske države i hrvatskog naroda, Tuđman je znao ne jednom reći: I s crnim vragom ako treba, samo da spasimo hrvatsku državu i hrvatski narod! Tuđman nije živio u zabludi i iluzijama kao Pavelić i nesposobni haesesovski političari kada je trebalo spasiti hrvatsku državu i hrvatski narod te je zbog njihove – najviše Pavelićeve – nesposobnosti i neodgovornosti NDH propala. Zahvaljujući Tuđmanu, hrvatskim braniteljima i svim Hrvatima diljem svijeta i u domovini, njegovoj politici pomirenja i jedinstva hrvatskog naroda, Hrvati danas imaju svoju državu. Sretan sam što sam kao branitelj i pripadnik 149. „Trešnjevačke“ brigade dao skroman doprinos u stvaranju hrvatske države.
Kraj….
Miljenko Jerneić