Politička kapitulacija Plenkovićeve Vlade u Kninu
Svečano obilježavanje 25. obljetnice Vojnoredarstvene operacije Oluja koja je zadala završni udarac velikosrpskoj fašističkoj agresiji na Hrvatsku potvrdilo je odlučnost Andreja Plenkovića da u okviru njegove misije zadane u Bruxellesu da promjeni Hrvatsku relativizira karakter Domovinskog obrambenog rata. Njegova je misija da velikosrpsku agresiju svede u krajnjoj liniji na građanski rat, amnestirajući onaj manji dio hrvatskih Srba od odgovornosti za pobunu protiv domovine Hrvatske.
Ovogodišnja proslava 25. obljetnice Oluje u Kninu predstavljala je po svojim učincima klasičnu izdaju, čak i veleizdaju hrvatskih nacionalnih i državnih interesa, prije svega i prvenstveno u režiji predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića. Izjednačiti veličanstvenu i s vojničke strane čistu pobjedu hrvatske vojske nad velikosrpskim fašističkim agresorom s pojedinačnim i to još do kraja neistraženim zločinom nad srpskim civilima u Gruborima, i to nakon Oluje, predstavlja zdravorazumski klasičan primjer političke izdaje. To je agenda koju postupno i ustrajno otkako je stao na čelo Hrvatske demokratske zajednice provodi briselski činovnik Andrej Plenković. Za njega vrijedi ona klasična izreka genijalnoga Antuna Gustava Matoša: “U šarmantnoj pozi moderni poganac/ Najmio ga stranac, da nam metne lanac/ Taj klatež, što o pravdi blebeće/ On za tuđu korist laže, kleveče”. Iz njegovog govora u Kninu nije se očitovala pobjednička poruka kakvu je ta prigoda zaslužila i kakvu je poručio u svojem govoru predsjednik Zoran Milanović, nego sramotno prenemaganje i ulizivanje njegovom koalicijskom partneru prikrivenom četniku u Hrvatskome saboru i čelniku velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu.
Kako je nisko spala hrvatska vladajuća kasta, dakle ne samo Andrej Plenković, nego i njegova Vlada kao i društvene institucije na čelu s HAZU, ustvari JAZU najbolje ilustrira podatak da je onima koji su časno sudjelovali u obrani Domovine, postrojbama HOS-a bilo onemogućeno da službeno sudjeluju u obilježavanju 25. obljetnice pobjede nad velikosrpskim fašizmom. Najblaže rečeno apsurd je da se tom velikosrpskom fašizmu kojega politički predstavlja Milorad Pupovac i njegov SDSS, osnovan od osuđenog ratnog zločinca Gorana Hadžića, priklonio HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem. Tako je on bez ustručavanja, zanemarujući pravi sadržaj pobjede u VRO Oluji, mrtav hladan izjavio: “Kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu, žalimo zbog svih civilnih žrtava, ne samo Hrvata, nego i Srba. S tugom se prisjećamo stotina tisuća prognanika koji su protjerani sa svojih ognjišta. Žalimo i za žrtvama ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane”, Kao prvo nije se radilo o nametnutom ratu nego o velikosrpskoj agresiji koja je kao pojam nestala iz Plenkovićevog rječnika po zahtjevu Aleksandra Vučića. Kao drugo ne mogu se staviti u istu ravninu hrvatske civilne žrtve kojih je u velikosrpskoj agresiji bilo preko 8.000 s pojedinačnim žrtvama srpske nacionalne manjine a ne Srba, jer takvi u Hrvatskoj ne postoje. I kao treće nekoliko stotina tisuća prognanika, iako je mislio na hrvatske Srbe iz tzv. Krajine, odnosi se na Hrvate koji su okupatori potjerali iz njihovih domova, a ne na pripadnike srpske manjine koje su njihove vlasti etnički očistile prije Oluje s područja tzv. Krajine.
Kad je u pitanju položaj Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Andrej Plenković, odnosno HDZ sustavno marginaliziraju većinski lojalni dio te manjinske zajednice i oslanjaju se isključivo na minornu Pupovćevu skupinu u toj zajednici. Milorad Pupovac uzima sebi za pravo da govori u ime cijele srpske manjinske zajednice, iako ima podršku od samo 7 posto pripadnika te nacionalne manjine. Treba podsjetiti da je oko 10.000 hrvatskih Srba borbeno sudjelovalo u obrani Domovine, što su sve hrvatske Vlade dosad, a posebice Plenkovićeva, potpuno ignorirale. I konačno prema odluci Ustavnog suda iz 2011. godine Milorad Pupovac je protuustavni zastupnik u Hrvatskome saboru, jer je Ustavni sud ocijenio da su XI. i XII. izborne jedinice protuustavne. Prema tome Milorad Pupovac ne samo da nema legimitet da zastupa cijelu Srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, nego čak nema ni legalitet. I takav samozvani predstavnik hrvatskih Srba uzima sebi za pravo da diktira Hrvatskoj kako se problem nestalih, ratnih zločina i promjena načina na koji se slave neki dani moraju diskutirati između Hrvatske i Srbije, drugim riječima da se Beograd miješa u unutarnje stvari Republike Hrvatske.
Što je manje poznato Andrej Plenković je u zbog pandemije neostvarenom a najavljenom posjetu Srbiji već bio pristao da u Beogradu problem nestalih ne bude na dnevnom redu. Od toga nije čak odustajala ni Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova. Očigledno je da Plenković u svojoj misiji zadanoj u Bruxellesu maksimalno izlazi ususret zahtjevima četničkog Beograda preko njihovog agenta Milorada Pupovca u Hrvatskoj. Pri tome mu je savjetnik notorni Mate Granić koji je još 1996. godine, dakle samo godinu dana nakon Oluje u Beogradu kapitulantski potpisao tzv. Sporazum o normalizaciji odnosa s tadašnjom SR Jugoslavijom u kojemu se Hrvatska odrekla žrtve velikosrpske agresije, a Domovinski rat praktično sveden na građanski rat pri čemu nema odgovornosti Srbije za ratnu odštetu. Kad se sve okolnosti uzmu u obzir onda je jasno da je na djelu uistinu prekretnica u hrvatsko-srpskim odnosima Ta, kako su je neki u drukčijem kontekstu “bratstva i jedinstva” nazvali, povijesna prekretnica ne temelji se na istini i pravdi nego, kao što je to nažalost bilo u hrvatskoj povijesti, na podaničkom odnosu prema Beogradu. Ključ je dakle u prihvaćanju podjednake odgovornosti za “neke sukobe”, kako se svojedobno na jednom međunarodnom skupu u Dubrovniku izjasnio “šarmantni poganac” Andrej Plenković kao poslušni suradnik nelegitimnog predstavnika Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i beogradskog agenta Milorada Pupovca.
Vjekoslav Krsnik