Zabok, 31. ožujak 2014.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Nakon obilježavanja desete obljetnice postojanja i djelovanja, Zagorska politička Akademija nastavila je svoj rad. Dr. Ivo Banac održao je šesto predavanje na temu:˝Povijest političkih stranaka i ideja u Hrvatskoj˝,
U svom izlaganju profesor Banac je istaknuo, da je danas gotovo nezamislivo nepostojanje političkih stranaka u ljudskom društvu, a isto tako njezinih programa i ideja. U društvima se uvijek manifestirao strah od strančarstva ili strančarenja, pa je zbog toga dolazilo do podjela među pojedinim narodima, gradovima i selima te stvaralo nelagodu kod ljudi. Političke stranke vezane su za svoje programe i ideologije, što predstavlja osnovni temelj za njihovo djelovanje. Sve se stubokom mijenja nakon francuske revolucije, koja i dan danas ima utjecaja na rad pojedinih političkih stranaka. Taj utjecaj osjetio se i u našim krajevima dolaskom Napoleonovih trupa.
U 19. stoljeću pojavljuju se četiri (4) osnovne političke ideologije: liberalizam, konzervatizam, socijalizam i nacionalizam. Liberalizam se zalaže za građansku državu, privatno vlasništvo, slobodne izbore, slobodu tržišta odnosno slobodu u svakom području ljudskog i društvenog djelovanja. Konzervatizam, čiji je otac Irac Burke, zalaže se za kritiku svih europskih ustanova, za ukidanje svih privilegija i zaštitu tradicije. Kod nas se nije pokazao uspješan. Socijalizam se zalaže za ukidanje privatnog vlasništva, no danas nema takvih političkih stranaka koje se striktno zalažu za ukidanje privatnog vlasništva, već samo za ograničenje. Na socijalizam veliki je utjecaj imao marksizam. Kao četvrta dominantna politička ideologija pojavljuje se nacionalizam koji se zalaže prije svega za nacionalni i socijalistički nacionalizam.
Ljudska povijest, oduvijek je bila raznolika i ne može se duplicirati. Nakon ilirskog preporoda, pojavljuju se političke stranke i na području hrvatskih krajeva. Narodna stranka, čiji su protagonisti bili Gaj i Drašković koji su kajkavci, te Mažuranić koji je čakavac ali i on piše na štokavskom narječju. Gaj zagovara panslavenizam. Gaj tu misli na Hrvatsku onakvu kakvu zamišlja Pavao Ritter Vitezović koji Hrvatsku dijeli na Sjevernu i Južnu Hrvatsku. Gaj se odriče kajkavštine i želi uvesti štokavsko narječje. Unionisti ili tzv. mađaroni, Gaja su doživljavali kao izdajnika Hrvatske, a glavni pobornici takve politike bili su mladi plemići iz Turopolja. 1861. godine osnovana je Hrvatska stranka prava pod egidom Ante Starčevića. HSP je danas naša najstarija politička stranka koja se zalagala za nezavisnu hrvatsku državu te je bila nositeljica hrvatskog nacionalizma.
Devedesetih godina 19. stoljeća, dolazi do rascijepa Hrvatske stranke prava te se stvara hrvatska čista stranka prava pod vodstvom franka. Čista stranka prava postaje antisrpska, povezuje se sa crkvom i postaje klerikalna. Na sjeveru Hrvatske, tu su još Obzoraši pod vodstvom Josipa Juraja Strossmayera.
Na jugu Hrvatske postoje političke stranke, kao što su Talijanaši tzv. autonomaši čiji su zagovornici Ante Trumbić i Frano Supilo. Napredna omladina je 1897. godine spalila mađarsku zastavu na sveučilištu, te im je zbog toga bio zabranjen studij na hrvatskim sveučilištima. Odlaze u Prag na studij i povezuju se sa Masarykom. Tu je i Napredna stranka, Ivana Lorkovića koja je antiklerikalna. Stjepan Radić osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku, koja je tipična agrarna stranka i preteča današnje Hrvatske seljačke stranke. Tu je prisutna i Nacionalna omladina koji su jugoslavenski fanatici, čisti unitaristi.
Za vrijeme prvog svjetskog rata, političke stranke djeluju u ilegali, Supilo i Trumbić odlaze u Italiju pa onda u London gdje se stvara Jugoslavenski odbor u kojem Supilo i Trumbić imaju vrlo bitnu ulogu. Nacionalno pitanje bilo je puno važnije od socijalnog i bilo kojeg drugog pitanja.
Treba napomenuti, da je Stjepan Radić 1918. godine bio protiv ujedinjenja sa Srbijom. Radić se zalagao za Hrvatsku seljačku Republiku. Radić je bio agrarist i stalno je isticao da je jedini autentični Hrvat seljak. Uz intenzivan politički rad, bavio se i pisanjem. Poznati su njegovi članci iz ˝Doma˝ koje je sam pisao iako je bio poluslijep. Sprdao se sa diktaturom ploreterijata, za koju je rekao da je to zapravo ništa drugo nego li diktatura beskućnika. Radić se zalagao za povezanost sa selom, domom i gospodarom u tom domu. Stjepan Radić zastupa autentično seljaštvo, narodnu pjesmu i realističnu književnost. HSS dobiva i do 90% glasova na izborima. Radić postaje opasan za srpsku dvorsku političku karilu koja organizira atentat i ubija Radića.
Antun Korošec predvodi Slovensku ljudsku stranku, a Pribičević Demokratsku stranku. 1927. godine dolazi do koalicije Radića i Pribičevića tzv. Seljačko demokratska koalicija. Između dva rata pojavljuje se ustaštvo i komunistička partija. Nakon drugog svjetskog rata komunizam vlada sve do devedesetih godina, kada se u Hrvatskoj stvaraju političke stranke: Hrvatska demokratska zajednica, Socijal-demokratska partija, Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska stranka prava i Hrvatska narodna stranka čiji su pripadnici elitisti i proljećari te pristaše etatizma. Jedine dvije stranke koje imaju povijesni politički kontinuitet, a to su Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava danas su praktično na marginama političkih zbivanja, razbijena na nekoliko političkih stranaka.
Danas imamo Hrvatsku, možda ne onakvu kakvu smo zamišljali, ali ne zahvaljujući hrvatskim građanima već prvenstveno zahvaljujući današnjim političkim strankama i njihovim politikama koje su potpuno odnarođene i ne rade u interesu hrvatskih građana.
S poštovanjem,
Predsjednik Zagorske stranke
Miljenko Jerneić
