ŠAH MAT

                Nakon što je Srbija izgubila sve ratove koje je vodila u namjeri da stvori Veliku Srbiju u kojoj će konačno živjeti svi Srbi, srpska recentna politika nije se unatoč svemu tome ništa promijenila. Srbija se nije odrekla svoje megalomanske politike, pa su tako Srbi i dalje ostali „na liniji“ te i takve politike, ali sada politike koja se vidi pregovorima, razgovorima i diplomacijom. Dakle, Srbija i dalje provodi svoju velikosrpsku politiku, ali danas ne više ratovima već drugim sredstvima. Srbi se nadaju, da ono što su izgubili u ratovima mogu dobiti u miru i da je bolje tisuću dana razgovarati  s pojedinim državama nego li jedan dan ratovati. U pokušaju realizacije „svi Srbi u jednoj državi“, Srbi su nasamarili i Ruse i Kineze, tako da su razgovori sa Moskvom i Pekingom, Vučiću poslužili kao maska iza koje se krije predaja Kosova, to jest pomirenje s gubitkom te bivše autonomne pokrajine.

                Srbi jako dobro znaju, da su Kosovo i Vojvodina u bivšoj Jugoslaviji imali status autonomne pokrajine, no usprkos toga srpski političari i dalje tvrde da je Republika Srpska isto što i Kosovo, što na najbolji način pokazuje da Srbi i dalje žele biti gazde u tuđoj kući. Kosovo koje je nekad u nestaloj Jugoslaviji imalo status autonomne pokrajine, nije isto što i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini koja je nastala post festum te iste Jugoslavije. Izjednačavanje Republike Srpske s Kosovom glavna je teza  staroga-novoga kursa u srpskoj politici i Srbi igraju na tu kartu, kako bi konačno u Bosni i Hercegovini dobili – kompenzirali gubitak Kosova. No, od kada je svijeta i vijeka, srpska država nikada nije prešla Drinu koja je oduvijek bila granica između istoka i zapada. Zapadnoj politici to je jako dobro poznato, tako da se Srbi uzalud nadaju da će jednog dana Republika Srpska postati sastavni dio Srbije, bez obzira što je Srbija na zapadu oduvijek imala podršku jedne Francuske i Velike Britanije. Za razliku od tih dviju zapadnih zemalja, američkoj politici u interesu je da se konačno riješi pitanje prostora bivše Jugoslavije, ali na način da to bude na teret bilo koje države na tim prostorima. Amerikancima je potpuno jasno da je Srbija glavni remetilački faktor i jako dobro znaju kada bi pružili priliku Srbiji u realizaciji njezine velikosrpske politike, da bi time nastao samo kaos i da takvo nešto ne može biti konačno i trajno rješenje.

                S tom nakanom je Dodik i došao u Zagreb, a ne zbog toga što mu je stalo do Hrvata u Bosni i Hercegovini, pa sada tobože Srbi nude pomoć Hrvatima u toj napaćenoj zemlji. Koliko je Srbima stalo do drugih naroda, najbolje govori cinična i licemjerna izjava srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina, koji je rekao: „Srbi imaju prirodno pravo da za sebe traže ono što su uvijek davali drugima. Pravo da se ujedine i žive zajedno“. Baš suprotno od toga, što Srbi nikada nikome nisu davali prava, raspala se i Jugoslavija, jer su Srbi uvijek htjeli kroz politiku srpske supremacije svim narodima biti gazda. No gospodo Srbi, gazda se može biti samo u svojoj kući. Prošla su ta vremena u kojima su Srbi – kroz kraljevinu Jugoslaviju i kasnije SFRJ – gazdovali u tuđim kućama.

                Kao što srpska politika poistovjećuje, to jest stavlja znak jednakosti između Kosova i Republike srpske, tako na isti način želi prikazati bivšu Jugoslaviju s Bosnom i Hercegovinom. Zagovornik takvog razmišljanja u Hrvatskoj je Dejan Jović prononsirani predstavnik velikosrpske ideje, koji je predsjednik Savjeta srpskog narodnog vijeća u hrvatskoj, te koji zdušno radi u cilju realizacije velikosrpske težnje da konačno svi Srbi žive u jednoj državi. Osobno nemam ništa protiv da svi Srbi žive u jednoj državi, a to je moguće samo u Srbiji bez izgubljenog Kosova, a i Vojvodine, bivše autonomne pokrajine u propaloj Jugoslaviji, kojoj nema života u Srbiji.

                Hrvatska se želi uvući u tu igru, tobože radi brige Srba za Hrvate u Bosni i Hercegovini, a da je tome tako svjedoči i dolazak u Zagreb Vučićevog kurira Dodika. Hrvati si nipošto ne smiju dozvoliti da budu uvučeni u vrzino kolo, jer Srbi žele iskoristiti položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini za realizaciju težnje pripojenja republike Srpske majčici Srbiji. Dodiku je stalo samo do toga da se Republika Srpska izdvoji iz Bosne i Hercegovine i pripoji Srbiji. To je jedini i glavni razlog dolaska starog lisca Dodika u Zagreb. Hrvatska politika u toj šahovskoj partiji nema pravo na grešku, jer nakon krivog poteza slijedi Hrvatskoj šah mat. Bez obzira na inicijativu protivnika Hrvatska mora šahovsku partiju oprezno privesti kraju i tu imaginarnu inicijativu protivnika u datom trenutku iskoristiti za šah mat.

Miljenko Jerneić