SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA

                Raspadom Srbije – koji je neminovan, a ne Bosne i Hercegovine – završava se raspad Jugoslavije, pa stoga Srbija tu neminovnost iz svojeg dvorišta prebacuje u dvorište Bosne i Hercegovine. „Non-paper“ je proizašao iz srpske kuhinje, a želeći od sebe što dalje odagnati ono čemu nikako ne može pobjeći, a to je konkretno – gubitak Kosova, Vojvodine i Sandžaka. Srbija stoga koristi sva dozvoljena sredstva kako bi spriječila svoju daljnju disoluciju, a nije isključen i rat, da bi se to pokušalo spriječiti. Nitko ne može pobjeći svojoj sudbini, pa tkao ni Srbija. Srbiji mora biti jasno, da je došao trenutak naplate svega onoga što je u proteklih dvjesto godina činila drugima na štetu.

                Stoga se i pojavio „Non-paper“ kakti u političkoj koprodukciji Janše i Orbána koji u sebi sadrži mirni razlaz Bosne i Hercegovine, te ujedinjenja Kosova i Albanije. Raspad Bosne i Hercegovine je glavni cilj Srbije, kojim Srbija dolazi u poziciju mogućnosti prisajedinjenja Republike Srpske i kompenzacije za izgubljeno Kosovo, te time ujedno želi spriječiti odlazak Vojvodine i Sandžaka koje je Srbija već odavno de facto izgubila. Dakle, Srbiji je najviše stalo do toga da se realizira „Non-paper“ te će stoga Srbija potpomognuta Rusijom učiniti sve da se taj „papirić“ u konačnosti realizira.             

                Glede „Non-papera“ vrlo je interesantno mišljenje bosanskohercegovačkog sociologa Ivana Vukoje iz mostarskog Instituta za društveno -politička istraživanja (IDPI) koje je objavio Večernji list od 25. travnja 2021. godine u članku čiji je autor Denis Romac. Za „Non-paper“ Vukoja kaže: „Non-paper“ je samo još jedan od pokazatelja da BiH ide u smjeru raspada, ako se u međuvremenu ne dogodi bitan politički zaokret u samoj BiH“ te nadalje smatra „da regionalni, europski i svjetski geopolitički odnosi i akteri pritom igraju važnu ulogu u tom procesu, ali ne presudnu“. Vukoja također ističe da najviše koristi od „Non-papera“ imaju „srpski separatisti predvođeni Miloradom Dodikom i bošnjački nacionalisti i unitaristi predvođeni Bakirom Izetbegovićem“. Vukoja posebno „naglašava da non-paper snažno potiče spiralu nepovjerenja i dodatno radikalizira stajališta i srpskih separatista i bošnjačkih unitarista“. Kada je u pitanju budućnost ili bolje rečeno opstanak Bosne i Hercegovine. Vukoja smatra „da BiH može opstati i preživjeti jedino kao država triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda koji međusobno uređuju na federalističkim i konsocijacijskim načelima i modelima.“ Vukoja ističe da je „takva BiH najbolje rješenje za sve njezine konstitutivne narode i građane te dodaje da jedino takva BiH može biti samoodrživa i funkcionalna država“.

                Post festum „Non-papera“ Janše i Orbána, političku scenu na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini, uzburkalo je pitanje slovenskog predsjednika Boruta Pahora upućeno članovima predsjedništva Bosne i Hercegovine – što oni misle o „mirnom razlazu“. U ožujku 2021. godine pojavljuje se i njemačko-francuski „non-paper“, a koji se odnosi na rješenje kosovskog pitanja. Nakon tih silnih „Non-papera“, pojavio se i hrvatski non-paper koji ima podršku pet članica Europske unije, a među njima su Slovenija i Mađarska. Hrvatska potpomognuta s pet članica Europske unije navodi da su 2stabilnost, sigurnost, prosperitet i funkcionalnost BiH kao jedne, ujedinjene i suverene države od izuzetne važnosti ne samo za  njezine neposredne susjede nego i za regiju, EU i cijelu Europu“.

                Na neki način, paradoksalno je da se Hrvati kao jedan od tri konstitutivna naroda i k tome najmalobrojniji u Bosni i Hercegovini najviše zalažu za opstanak Bosne i Hercegovine, dok ostala dva naroda Srbi i Bošnajci svojim rigidnim i isključivim politikama rade  na rušenju Bosne i Hercegovine. Srbi bi a limine  prihvatili „mirni razlaz“ Bosne i Hercegovine, a Bošnjaci svojom unitarističkom politikom direktno rade u korist velikosrpske politike, to jest „Non-papera“.

                O(p)stanak Bosne i Hercegovine kao države od višestrukog je značaja za hrvatsku državu . za Hrvatsku je to važno iz geostrateškog i sigurnosnog razloga, jer bi raspadom Bosne i Hercegovine „s kojom Hrvatska dijeli tisuću kilometara granice i u kojoj žive pripadnici hrvatskog naroda potencijalno je vrlo problematičan za Hrvatsku, kako s vojnog i sigurnosnog, tako i s ekonomskog i političkog motrišta“. (ibidem) Isto tako, nastavlja dalje Vukoja: „Na dijelovima svoje granice Hrvatska bi dobila dva visoko nestabilna i geopolitički kontaminirana politička entiteta. Jedan (veliko) srpski sa snažnim pozadinskim utjecajem Rusije i drugi Bošnjački sa snažnim pozadinskim utjecajem Turske, saudijske Arabije, Irana i drugih islamskih zemalja“.

                Hrvatska recentan politika zbog svega toga treba i dalje raditi kako na opstojnosti Bosne i Hercegovine kao države i Hrvata kao jednog od tri konstitutivna naroda; zalagati se da Bosna i Hercegova što prije postane članica Europske unije kao i NATO-a, čime bi se spriječilo daljnje  podrivanje Bosne i Hercegovine kao države od strane Srbije i njezinih političkih saveznika. Hrvatska ne smije nikako nasjedati na jeftine političke trikove, poput „Non-appera“ koji je direktno uperen, kako protiv opstanka Bosne i Hercegovine, tako i Hrvata u toj državi, a što je u konačnici i prijetnja samoj Hrvatskoj.

                U šahovskoj partiji koja polako ulazi u završnicu, hrvatska odlično stoji – nije u cajt notu već naprotiv, vrijeme je na hrvatskoj strani, tako da pobjeda ne bi trebala biti upitna. Samo nekakav pacerski potez mogao bi ugroziti hrvatski šah mat Srbiji.

Mijenko Jerneić