VJEROVALI ILI NE

                Vjerovali ili ne, kada sam ovih dana saznao kako i u kojem pravcu ide naš vrli curriculum, bio sam frapiran. Prije dan-dva posjetio me jedan bračni par, inače obiteljski prijatelji, pa smo tako, malo pomalo divanili o koječemu. U tom našem razgovoru ugodnom, saznao sam nešto vrlo neugodno, a tiče se našega vrloga školstva.

                Budući da su roditelji, čiji sin pohađa srednju stručno-proizvodnu školu, otkrili su mi nevjerojatnu stvar. Ne samo u školi koju pohađa njihov sin, već je to postala ustaljena praksa i u drugim školama, dolaze vlasnici ili predstavnici poduzeća iz inozemstva i odvode djecu u svoje zemlje u kojima su djeca dva do tri tjedna. Stranci im plate put, smještaj, učenici dobe džeparac i svi sretni i zadovoljni. Djeca se svojevoljno prijavljuju za odlazak u inozemstvo, a onda nastupa stranac koji već unarpijed ima kvotu te bira samo najbolje. Stranci odvode učenike u Irsku, Češku, Slovačku… u svoje tvornice u kojima rade i već od najranije učeničke dobi mi u Hrvatskoj gubimo najkvalitetniji proizvodni i stručan kadar. Umjesto, da takvu praksu primjenimo u Hrvatskoj, jer hvala dragom Bogu, imamo i mi vrlo kvalitetne proizvodne pogone u kojima bi se učenici mogli učiti praktično i stručno svome zanatu – mi dopuštamo strancima da nam odvode mladi stručni učenički kadar u svoje zemlje i tvornice.

                I onda se čudimo što nam mladi odlaze iz Hrvatske, još prije, nego što su završili školu i počeli raditi. Takvo nešto moguće je samo kod nas u Hrvatskoj! Živjelo hrvatsko školstvo na čelu s našom odnarođenom ministricom.

(M.J.)