ZAROBLJENIK VLASTITIH AMBICIJA

                I dok, na jednoj strani Angela Merkel polako odlazi u povijest, na drugoj strani njezin francuski kolega Emmanuel Macron nastoji zauzeti mjesto njemačke kancelarke u smislu lidera ne samo Europske unije već i čitave Europe. Zasigurno je da Njemačka odlaskom Merkelice gubi primat, a i inicijativu kako u Njemačkoj tako i u  Europskoj uniji, jer u ovom trenutku Njemačka nema političara kalibra sadašnje kancelarke. Odlaskom Angele Merkel, u njemačkoj politici nastaje jedan vakuum u kojem može doći, ne samo do političke krize u Njemačkoj već i u Europskoj uniji. Sve to vrlo dobro koristi Macron koji sa svojom političkom doktrinom želi u prvi plan na svjetskoj razini staviti Europsku uniju i biti novi vođa te interesne tvorevine. Macron sanja o autonomnoj Europi ili bolje rečeno Europskoj uniji, a o tome najbolje svjedoče njegove riječi: „Moramo nastaviti graditi svoju autonomiju za sebe, na isti način kako to čine SAD i Kina za sebe“. Macron u stvari želi potpunu neovisnost Europske unije od SAD-a za što mnogi političari misle da je čista iluzija, poput njemačke ministrice obrane Annegret Kramp-Karrenbauer, a talijanski sveučilišni profesor Carlo Pelanda smatra da je Macron zarobljenik vlastitih ambicija.

                Profesor Pelanda je najbliži istini o novoj političkoj doktrini Macrona koji iznošenjem svojih političkih razmišljanja u prvi plan stavlja Pariz i Francusku, a zatim Europsku uniju. Njemu je Francuska na prvom mjestu, a tek onda Europska unija. Macron bi želio od Europske unije stvoriti svjetsku silu koja bi bila u rangu SAD-a, Rusije i Kine te potpuno autonomna u kreiranju svoje cjelokupne politike. Macron se zalaže za jedinstvenu obranu Europske unije koja praktički ne bi imala nikakvih dodirnih točaka sa SAD-om koji je dugogodišnji saveznik ne samo Europske unije već i čitave Europe i to više od sto godina. Europa u posljednjih sto godina u svom dvorištu nije mogla apsolutno riješiti niti jedan problem bez SAD-a, od prvog i drugog svjetskog rata a isto tko niti srpsku agresiju na zemlje bivše Jugoslavije. U svim tim po Europu najtežim političkim situacijama, Europa se pokazala kao nemoćna, neučinkovita, troma i krajnje pristrana, a dobro znamo kako se u svemu tome ponašala Francuska, naročito u drugom svjetskom ratu, kao i kod miloševićevske agresije na Kosovo, Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

                Moramo priznati, da Macron ima velike apetite i ambicije unutar Europske unije, ali francuski predsjednik prvo treba biti gazda u svojoj kući, što ovoga trena nije, a isto tako Francuska bi morala konačno prestati voditi licemjernu politiku u svijetu, naročito prema svojim bivšim kolonijama iz kojih svake godine izvlači dobit u iznosu od 500 milijardi eura. Isto tako, treba otvoreno reći da je Velika Britanija izašla iz Europske unije i to najviše radi takve licemjerne politike Francuske, a onda i Europske unije i da su Britanci uvidjeli da to nije više društvo za njih. Mnogi se u Hrvatskoj pitaju kada ćemo i mi Hrvati uvidjeti da nam više nije mjesto u tom društvu?!

Miljenko Jerneić